Hrvatska drvna industrija, uglavnom izvozno orijentirana, ostvarila je prošle godine izvoz od 755 milijuna dolara, što je sedam posto ukupnog hrvatskog izvoza, no sveukupno gledano, izvoz je u odnosu na 2008 pao 23 posto.
Treba reći kako je kraj prošle godine donio određenu stabilizciju u hrvatskoj drvnoj industriji u odnosu na proteklu godinu. Pad od više od 40 posto iz prve polovice godine na kraju prosinca predstavljao je minus od 23 posto. Treba spomenuti da se drvna industrija prva našla na udaru svjetske krize još sredinom 2008. godine, a u strukturi izvoza finalni proizvodi činili su gotovo 70 posto. U 2009. namještaj predstavlja 38 posto izvoza, dodatnih 30 posto čine prozori, vrata, parketi i gotove podne obloge, a piljena građa i poluproizvodi su povećali svoj udio u izvozu sa 26 na sadašnjih 32 posto.
Nastup na sajmovima i izlazak na provjerena tržišta poput Italije dio su strategije kojom drvoprerađivači žele ublažiti utjecaj krize. Italija tradicionalno ostvaruje dobru suradnju s hrvatskim tvrtkama u području finalnih proizvoda te poluproizvoda. Parket i prozori iz Hrvatske nalaze se na trećem mjestu uvoznih zemalja u Italiji te imaju dobar tržišni položaj. Talijani su veliki ulagači u preradu drva u cijeloj Istočnoj Europi, a u Hrvatskoj također drže glavne strane investicije u ovoj branši: najveću hrvatsku tvornicu stolica u Klani, tvrtku Calligaris u Ravnoj Gori, Snaidero kuhinje proizvode se u Lipovljanima, a Corno u Bjelovaru proizvodi prozore.
Zbog čega ta drvna industrija ne proizvodi npr. kuće. Naravno pošto imamo vlastitu sirovinu te kuće bi morale biti jeftine i prije svega kvalitetne. Zašto naš namještaj izgleda kao poluproizvod? Koliko može biti jeftinije, ako proizvođač prodaje putem interneta ili u svojim salonima, kolike su marže trgovaca? Do sada smo već navikli razmišljati kako bi 20-30% cijene koje otpada na manipulaciju trgovcima bilo vrlo korisno za građane i oni bi se potrudili pronaći proizvode koji se proizvode u tvornicama. Ali prije svega nema prodaje i posla bez izvrsnosti (to sam prvo čuo Primorca kako govori o školstvu i to je fantastičan izraz). Imamo dobre sirovine, imamo i kvalitetne ljude (98% onih koji su otišli van su uspjeli) što nam nevalja? Priča sa drvetom ista je kao i priča s kruhom. Kada u Slavoniji pojedem lošiji kruh nego na moru, pucao bih od jada. Umjesto brenda, smeće. I to skupo. Zašto? Možda krojači poreza i raspodjele sredstava znaju odgovor ali ga ljubomorno čuvaju za sebe.