Ovotjedno istraživanje o najboljim govornicima u zemlji dalo je i nekoliko zanimljivih zaključaka. Osim što je pokazalo da Hrvati slabo poznaju poslovne ljude, ali jako dobro političare, koje i smatraju boljim govornicima, pokazalo je i da im je najmanje bitan sadržaj govora.
Ako tako kaže istraživanje, pitanje je bi li se s njim mogla povući i paralela u domaćim kompanijama. U njima, istina, menadžeri malo razgovaraju sa zaposlenicima, no je li i zaposleniku postao manje bitan sadržaj? Ili se to događa u slučajevima kada ti isti menadžeri u javnosti imaju drugačiji nastup od onoga u tvrtki, a često i drugačiji sadržaj koji se primjerice odnosi na njihov odnos prema zaposlenicima.
Sve vještine koliko god bile dobre postaju upitne ako u njima kao i u cijelom poslovanju nema dovoljno etike. Možda upravo zato, zbog iskrivljenih vrijednosti u društvu pa tako i govoru, sadržaj postaje manje bitan. Istraživanje je naime pokazalo i da se cijeni iskrenost te pristup jednostavnim obraćanjem. Sigurno bi se i to moglo primijeniti u kompanijama – kratko i jasno obraćanje, ponajprije iskreno i ne sa stavom koji će zaposlenika staviti u niži rang.