Dramatična zbivanja oko financijskih izvještaja koncerna Agrokor u prvi su plan stavila pitanje o tome tko je odgovoran za uljepšane financijske izvještaje društava iz te grupacije. Nitko nije spominjao računovođe koji su sastavljali te izvještaje ni postoji li njihova odgovornost za netočno prikazivanje činjenica u tim izvještajima.
Odgovor na to pitanje treba tražiti u radnopravnom, obveznom pravu i u pravu trgovačkih društva, odnosno u kaznenom zakonu. Ponajprije treba poći od činjenice tko je odgovoran za poslovanje trgovačkog društva? Jesu li to dioničari, članovi nadzornog odbora ili članovi uprave – osobe ovlaštene za zastupanje?
Zakoni su to vrlo precizno odredili: članovi uprave i članovi nadzornog odbora, odnosno izvršni direktori i upravni odbor, u okviru zakonom određenih nadležnosti odgovorni su za godišnje financijske izvještaje. To je i prirodno jer te osobe oblikuju poslovne aktivnosti koje rezultiraju raznim financijskim i drugim poslovnim događajima. Računovođe su tu da ispravno klasificiraju nastale poslovne događaje i prikažu ih na određenim pozicijama financijskih izvještaja.
Može li se uprava pozivati na pogreške ili pogrešno prikazivanje nastalih poslovnih događaja, čemu je posljedica netočno prikazano stanje imovine, obveza i kapitala te netočno utvrđen financijski rezultat?
Odgovornost uprave ne prelazi u tom slučaju na računovođu jer je uprava kod zapošljavanja trebala odabrati onu osobu za koju se može objektivno pretpostaviti da poznaje svu složenost bilanciranja i poznavanje poreznih propisa. Uz referencije o prošlim poslovima, kompetencija se može poduprijeti i ispravom neovisne strukovne udruge kod koje je stekla uvjerenje „ovlaštenog računovođe“. Ako uprava utvrdi da računovođa ne obavlja svoj posao prema pravilima struke i zakona, može joj dati otkaz ugovora o radu zbog teže povrede radne obveze.
No što je s računovođom kad uprava naloži takva knjiženja i takve obračune koji uljepšavaju financijsku sliku trgovačkog društva? Razumljivo je da odgovornost za takve postupke leži na članovima uprave. Na kraju, njihova je i zakonska obveza potpisati godišnje financijske izvještaje za poslovanje koje oni vode. Svi oni moraju imati na umu da su to isprave od javnog povjerenja u koje se pouzdaju vjerovnici, kreditori, Porezna uprava, dioničari – članovi društva, a na kraju i zaposlenici. Članovi uprave ne mogu se pozivati na to da oni nemaju znanja iz područja računovodstva. Problem je što mnogi ekonomisti koji su članovi uprave ne žele pratiti financijske i druge propise, a tijekom svog školovanja vrlo malo su naučili o tom vidu razumijevanja i upravljanja financijama. Često misle kako su prihodi ujedno i zarada (dobitak), bitna im je samo imovinska strana bilance, a ne da vode brigu o sukladnosti izvora financiranja i dr. Kad dođe do prezaduženosti, tada se pokušava putem financijskih izvještaja popraviti slika trgovačkog društva. Sve dolazi na vidjelo kad se dospjele obveze ispunjavaju u sve duljim razdobljima, dok ne dođe do potpune blokade transakcijskog računa.
Ako uslužni računovođe, koji vode poslovne i porezne knjige za svoje klijente, učine pogreške koje mogu rezultirati štetom, mogu u okviru obveznopravnih odnosa odgovarati na nastalu štetu. To može rezultirati nagodbom ili tužbama oštećenika. Stoga je, s obzirom na razinu odgovornosti, veći rizik računovođa koji to vode putem svog obrta nego kad usluge pružaju putem trgovačkog društva.
Profesija računovođa iznimno je zahtjevna. Osim promjene u računovodstvenim standardima, poreznim propisima u malim i srednje velikim trgovačkim društvima, česta su i pitanja iz radnog i trgovačkog prava i dr. Sve to možete lakše pratiti uz svoga vjernog suradnika rrif.hr