Pál Zoltán Kara, član Inine uprave iz "mađarske kvote" i glavni pravni savjetnik MOL-a, u razgovoru za Večernji list govori o upravljanju hrvatskom naftnom kompanijom, o suđenju Ivi Sanaderu, o gubicima od obustave poslovanja u Siriji.
Pravne provjere
U hrvatskoj je javnosti stvorena percepcija da MOL i hrvatska Vlada, kao reprezentant državnoga udjela u Ini, samo glume partnerstvo, dok su u stvarnosti njihove pozicije sučeljene. Kako to komentirate?
Čujemo mnogo o "sukobu" mađarskih i hrvatskih članova Inine uprave. No to su prazne priče. Činjenica je da je u proteklih godinu i pol dana uprava donijela gotovo 900 odluka, od kojih je 99,5 posto doneseno u suglasnosti. Te brojke govore same za sebe. Među tim odlukama su i one o ključnim investicijskim projektima, poslovni plan i strategija za 2012. godinu te odluka da Ina ne predlaže isplatu dividende za 2011. godinu. To znači da su i Hrvati i Mađari glasovali istovjetno. Usput rečeno, na sastancima uprave nacionalnost članova ne ulazi u igru. Svatko od nas želi i mora pridonijeti napredovanju Ine i donijeti ispravne odluke – to je ono bitno.
Kakva je, zapravo, pozicija uprave u modelu upravljanja kakav ima Ina?
Uprava Ine najvažnije je tijelo tvrtke nadležno za donošenje odluka. Ona donosi odluke o Ininoj strategiji, strateškim pitanjima i temama te financijskim pitanjima, a ujedno i imenuje izvršne direktore. Inina uprava jača je od drugih uobičajenih uprava u Hrvatskoj, ali nije operativno tijelo. Operativni zadaci preneseni su izvršnim direktorima. Redovito od njih zahtijevamo izvještaje kako bismo vidjeli na koji način provode naše odluke.
U javnosti su se vodile velike rasprave o takozvanom korporacijskom upravljanju Inom...
Da, o tome su se vodile ozbiljne rasprave i na sastancima uprave. Kako bismo dobili jasnu sliku situacije, naložili smo pravne provjere, koje su pokazale da je općeniti način na koji se upravlja Inom u skladu s hrvatskim zakonima, no bile su potrebne neke manje izmjene. Uprava je naredila provođenje tih izmjena nakon što smo postigli dogovor, ponovo uz konsenzus. Danas je upravljanje tvrtkom učinkovito, legalno i legitimno te služi najboljim poslovnim interesima tvrtke. Ponavljam, 99,5 posto odluka doneseno je konsenzusom.
Čini mi se da se ključne odluke ipak donose u Budimpešti. Je li tome doista tako?
Brojka koju sam iznio, kao i broj održanih sastanaka (tijekom 2011. godine održavali smo sastanke gotovo svaki drugi tjedan) daju očiti odgovor na to pitanje. Odluke u Ini donosi njezina uprava, i to u Zagrebu. Istina je da je model upravljanja Inom uveo MOL i razumijem da je on donekle neuobičajen u Hrvatskoj, no taj model odražava najbolje međunarodne standarde. Ako on funkcionira u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj i Austriji, ne vidim nijedan poslovni ili pravni razlog zašto ne bi mogao funkcionirati i u Hrvatskoj. Upravljanje Inom na pravom je putu. Ako postoje prijedlozi kojima je cilj povećanje učinkovitosti, MOL ih je spreman saslušati.
Ključan razlog za takvu percepciju hrvatske javnosti jest sumnja da je MOL stekao veći utjecaj no što mu pripada zbog nečasnih razloga, zbog koruptivnog utjecaja na bivšeg hrvatskog premijera, gospodina Sanadera...
To su potpuno neosnovane optužbe i vrijeme će pokazati da smo u pravu. Postoji jedan vrlo bitan preduvjet koji svi kojih se to tiče moraju shvatiti i uzeti u obzir: pitanje MOL-ovih upravljačkih prava ne može se promatrati izvan konteksta. Tijekom 2008. i 2009. godine Ina se nalazila u vrlo teškoj financijskoj situaciji. Nemojmo zaboraviti da su to bile godine duboke recesije diljem svijeta, kada su velike međunarodne banke bankrotirale te su banke bile iznimno nervozne. Situacija je bila toliko ozbiljna da Ina nije imala sredstava da isplati plaće svojim zaposlenicima, da ne govorimo o računima za naftu i o opskrbljivačima. A ne smijemo zaboraviti ni to da je Ina bila zakonski obvezana nastaviti s modernizacijom rafinerija te da je ujedno trebala i dodatno uložiti u projekte istraživanja i proizvodnje nafte i plina. Inini glavni dioničari trebali su, s jedne strane, pronaći rješenje za financijske probleme, a s druge pobrinuti se da se takvo loše upravljanje Inom ne ponovi. Vlada je podržavala tvrtku koliko su joj to dopuštale mogućnosti. Međutim, samo je drugi veliki dioničar, MOL, mogao ubaciti svjež novac u Inu. A poput bilo kojeg drugog investitora na svijetu, MOL želi kontrolirati sudbinu tog novca kako bi bio siguran da će se tvrtka promijeniti i postati učinkovitija i vođena na osnovi poslovnih standarda.
Vrijeme će sve pokazati
Hrvatsko državno tužiteljstvo smatra da ima dovoljno argumenata kako bi dokazalo da je MOL dao mito za prevlast u Ini. MOL je takvu mogućnost u više navrata odlučno demantirao. Kakve će biti konzekvence ako hrvatski sud donese presuđujuću odluku?
Vrijeme će pokazati da su svi navodi izneseni protiv MOL-a potpuno neosnovani i jednostavno neistiniti. I moram naglasiti, kao direktor pravnih poslova u cijeloj grupaciji, da MOL ne želi ni na koji način utjecati na rad hrvatskog suda. Naravno, pomno pratimo razvoj događaja. Imamo povjerenje u rad hrvatskih pravosudnih tijela. Također, pružamo podršku i surađujemo s nadležnim tijelima u sklopu svojih mogućnosti. Nakon saslušanja u Mađarskoj neki od sadašnjih i bivših MOL-ovih zaposlenika doputovat će uskoro u Zagreb kako bi osobno svjedočili u tom slučaju. Također je potrebno naglasiti i da je glavni izvršni direktor MOL-a Zsolt Hernádi kao svjedok dao punu i podrobnu izjavu mađarskim nadležnim tijelima. I, koliko znam, njegovo je svjedočenje dostavljeno hrvatskim tijelima. Vjerujem da i to može pomoći u raščišćavanju toga pitanja.
Ina je ostala bez koncesija za istraživačka polja u Panonskoj nizini. Što je bilo razlogom za to?
Čini se da je prethodna Vlada zaboravila da tijekom 2008. i 2009. godine Ina nije imala novca čak ni da isplati plaće radnicima ili doprinose hrvatskoj državi. Tih se dana borila za preživljavanje. Nije u redu oduzeti koncesije zbog takvih presedana. Ta je odluka vrlo neobična uzmete li u obzir da su sve odluke donesene u suglasnosti. To znači da su predstavnici hrvatske Vlade u Ini isto tako glasovali za ponovnu raspodjelu ulaganja, pa nije pravedno pozvati na odgovornost za isto. Međutim, uvjeren sam da će Ina uspjeti ponovo dobiti te koncesije jer smo odani istraživačkim projektima u Hrvatskoj.
Suočavate se s problemom u Siriji. Ina mjesečno gubi veliki iznos zbog obustave poslovnih aktivnosti u toj državi. Kakvo je vaše mišljenje o odluci hrvatske Vlade da uvede sankcije protiv Sirije? Jesu li točna nagađanja da Ina više ne računa na prihode od poslovanja u Siriji?
Situacija u Siriji je ozbiljna. Nakon što se Hrvatska pridružila međunarodnoj zajednici u nametanju embarga, na sastanku uprave situacija nam je bila veoma jasna: Ina nije imala drugog izbora osim proglasiti "višu silu" u Siriji i obustaviti svoje poslovanje. To je bila najbolja dostupna opcija, te tako Ina nije odustala od Sirije već je samo privremeno obustavila svoje poslovanje. Doista vjerujemo da će Ina nastaviti proizvodnju nakon što embargo bude prekinut.
Kako namjeravate zadržati razinu prihoda?
Gubitak prihoda iz Sirije bio je velik udarac za Inu. Nedostatak prihoda iz Sirije osjeća se intenzivno, međutim, napravili smo konzervativan izračun za ovu godinu. To znači da Ina može početi s planiranim i odobrenim investicijama. Bude li učinak potrajao dulje od 2012. godine, to bi moglo staviti dodatni teret na ramena Ininih dioničara. No, Sirija je tek jedan od stupova na kojima stoji grupa MOL. Grupa je spremna pomoći Ini bude li to potrebno.
...krajnje je vrijeme da se hrvatskoj javnosti da potpuna informacija o svim poslovima oko INA-e, na kraju krajeva to je tvrtka u vlasništvu građana a Vlada samo upravlja njome. U vrijeme prodaje bilo je rečeno kako će vlada moći kontrolirati rast cijena goriva, danas vidimo da to nije tako...