Državu iduće godine čekaju veliki izdaci koje će dijelom pokriti zaduživanjem. Umjesto izlaska na strano ili domaće tržište kapitala, Hrvatska će se u 2013. godini, prema najavama ministra financija Slavka Linića, okrenuti – vlastitim građanima. Takozvanu \"narodnu obveznicu\", koju će izdati, moći će kupiti svaki građanin, dok su obveznicu države dosad mogli kupiti samo strani i domaći investicijski fondovi, banke i obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi.
Kamata oko 6,5 posto
Što je zapravo narodna obveznica i kako taj sustav funkcionira? Poput svake obveznice, riječ je o vrijednosnom papiru čija je vrijednost jedan euro ili jedna kuna, ovisno o tome u kojoj se valuti izdaje.
Kupac obveznice dužan je državi uplatiti određeni iznos novca, ovisno o tome koliki je broj obveznica kupio, a država mu jamči kamatu.
Ministar Linić obećao je da će građanima ponuditi jednake uvjete kao i ostalim vjerovnicima. Kako se država zaduživala u posljednje dvije godine uz kamatu od 6,2 do 6,5 posto, i građani bi trebali dobiti sličnu ponudu. Naravno, visina kamate ovisi o tome na koji rok država posuđuje novac. Bude li se na tržište pustila desetogodišnja obveznica, očekuje se da kamata bude oko 6,5 posto. To znači da će građaninu koji kupi obveznicu u vrijednosti 100.000 kuna država morati svake godine isplatiti 6500 kuna kamate. Sve dok mu ne isplati glavnicu. Lijepa je to zarada, trenutačno izdašnija od štednje u bankama, a s obzirom na to da je država dobar platiša, a rizik od bankrota izuzetno nizak, takvo je ulaganja i poprilično sigurno. Pretpostavlja se da će država građanima ponuditi oko 7,5 milijardi kuna duga na otkup. Taj iznos približan je zbroju godišnjeg rasta štednje u domaćim bankama i pada kreditne izloženosti građana. Otvoreno je pitanje hoće li se narodnom obveznicom moći trgovati na tržištu kapitala, kao što se radi s klasičnim obveznicama. Inače se obveznice izdaju uz diskont, odnosno popust na ukupnu cijenu, a kupoprodajom na burzama definira se godišnja zarada na obveznici, koja se zove prinos. Oni variraju katkad i po dva posto, ovisno o raspoloženju na burzama. Trgovina obveznicama države, često i špekulantska, često je odgovorna i za povećanje cijene zaduženja u novim izdanjima.
Unosni projekti
Postoje i projektne obveznice koje su neke vlade prodavale svojim građanima. Riječ je o prodaji duga, pri čemu se sredstva prikupljena obveznicom troše namjenski. Bilo je prijedloga da se veliki energetski projekti u Hrvatskoj financiraju projektnim obveznicama jer bi tada ulagači zaradili i na temelju kamate, koja bi bila niža od klasične narodne obveznice, i na temelju zarade, koju bi projekt ostvarivao nakon početka rada. Stav je da je projektna obveznica privlačnije ulaganje za laike s obzirom na to da ulagač točno zna na što je država potrošila njegov novac.
U Kanadi i Americi je uobicajeno da pojedine drzave/provincije pa cak i gradovi ili zupanije raspisuju i izdaju vlastite obveznice i prihod od tih obveznica je gradanima osloboden poreza na prihod. Takove obveznice su vrlo popularne i ukoliko su u pitanju gradovi/zupanije/drzave koje se financijski odgovorno ponasaju obicno nemaju problema plasirati te papire. Drzava kao recimo Grcka vjerojatno ne bi uspjela sabrati dovoljno novaca.