Kako izaći iz dužničkog ropstva u koje su nas dovele kartice

Službene statistike pokazuju da su Amerikanci odlučili “stati na loptu” s kreditnim karticama, koje su jedan od najpropulzivnijih kreatora duga kad su posrijedi osobne financije. Na prvi pogled čini se da potvrđuju novu eru umjerenosti, smanjuju broj kartica i režu dugove; prema podacima Federalnih rezervi, središnje banke SAD-a, sa 887,1 milijardi dolara u drugom kvartalu prošle godine dug su u istom razdoblju ove godine smanjili na 806,9 milijardi dolara. Ipak, nije sve tako kako izgleda na prvi pogled jer su izdavači kartica dugove koje ne mogu naplatiti u 180 dana – jednostavno otpisali i oni su računovodstveno nestali.

Isparilo iz bilance

Dug još postoji, no ispario je iz bilance banaka. Istodobno s padom duga od 12 milijardi dolara u drugom kvartalu, banke su prijavile 21,8 milijardi dolara otpisanih potraživanja pa se procjenjuje da se zapravo akumuliralo novih 9,8 milijardi dolara duga. Stručnjaci u osobnim financijama odlučni su da se tog balasta jednostavno mora riješiti tkogod želi naći izlaz iz labirinta dužničkog ropstva. Portal Smart.Money.com kreirao je savjete za potrošače koji kasne s jednom ili dvije rate po kartici.

Prvo je pravilo: odmah potražiti pomoć. Na Zapadu za takve slučajeve imaju neprofitne kreditne savjetnike i odvjetnike za bankrot. Kod nas, na žalost, takvih institucija još nema; preostaje obiteljski ili osobni bankar kao prva stepenica za eventualni dogovor s izdavačem kartice. Bitno je ne čekati predugo, stručnjak bi mogao pomoći u kreiranju plana B, što je sljedeći korak – stvaranje plana upravljanja dugom. Dužnici koji znaju koliki su dio duga mjesečno sposobni plaćati mogu se dogovoriti s kartičarskom kućom o otplati u nekoliko mjesečnih obroka, što je za njihov status u HROK-u manje štetno nego reprogramiranje duga ili bankrot. Ovakav plan obično uključuje reducirane mjesečne rate, što je lakši plan otplate.

Troškovi opomena rastu

Treće je pravilo biti oprezan s ponudama za dogovor o otplati duga. Dok se otplaćuje dug s umanjenim uplatama, vjerovnik i dalje zaračunava troškove opomene i zatezne kamate. Donekle mu je u interesu da otplatite zaduženje na takav način, umjesto cjelovitom uplatom. U inozemstvu postoji opasnost i da servis za savjetovanje, koji je angažirao dužnik, provodi takvu politiku i potiče potrošača na propuštanje plaćanja rate, dok oni naplaćuju naknade za svoje “usluge”. Ako ne može drukčije, sljedeći su korak pregovori s kartičarom o reprogramu. S obzirom na rastući broj nenaplativih potraživanja, i oni imaju sve više dobre volje za takve pregovore, posebno kad su posrijedi dugovi stari između 30 i 90 dana.

I konačno – držite emocije postrani. Onaj tko se suoči s vlastitom kartičarskom delinkvencijom, mora misliti na to da se njegov kreditni rejting disciplinom ponovno može izgraditi. U pregovorima ga predstavnik banke, ako je dobro istreniran, neće osuđivati i ne smije se osjećati poraženo, konverzacija će se odvijati prema scenariju “da ništa ne uzima osobno”.