Na podatke o rastu štednje, o kojima izvještavamo nakon mjesečnih objava HNB-a, deseci naših čitatelja koji su ostali bez posla ili su im plaće sve niže, obrušavaju se pitanjima tko to štedi i tko u Hrvatskoj ima od čega štedjeti.
Ni tvrtke ne investiraju
U lipnju su ukupni depoziti dosegnuli 285 milijardi kuna; od toga se na štednju građana odnosi 138 milijardi, 3,23 milijarde kuna više nego u istom razdoblju lani. Unatoč nezaposlenosti i nižim plaćama, ali i unatoč činjenici da je štednja gotovo neisplativa – prosječne kamate na depozite (2,38% na eure i 2,56% na kune) jedva da ponešto nadmašuju dva posto godišnje inflacije u lipnju koja štedišama ždere vrijednost prikupljenog novca. Nekoliko je razloga za to; ukupne depozite povećavaju iznosi pripisanih kamata, ali i činjenica da je kriza potpuno zatrla apetite za potrošnjom pa se štede i skromni ostaci od plaće. Rizične alternative ne dolaze u obzir, čak i kad su unosnije, jer država jamči za iznose do 100 tisuća eura. I dok glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić vjeruje da velik dio prirasta štednje dolazi od pripisane kamate koja je lani još bila relativno visoka, makroekonomski analitičar Damir Novotny vjeruje da je ipak posrijedi realni rast.
– Kod nas su kućanstva odustala od potrošnje pa, iako to zvuči paradoksalno – štede od ono malo dohotka – kaže Novotny.
Tako i poduzeća koja imaju profit jednako štede jer ih makrookruženje i politika Vlade ne potiču na investicije.
Kamate oko 1 posto
– Visoka štednja samo na prvi pogled izgleda dobro, ali nije. Ona je znak recesije i niske razine investicija – kritizira Novotny.
Kamate su kod nas još relativno visoke; u Švicarskoj tendiraju nuli, a u nekim su bankama i negativne, dok u ostaloj eurozoni iznose između 0,5 i jedan posto, i to zato što spašavanje eura i eurozone najviše plaćaju štediše. Europska središnja banka, kao glavno sredstvo u borbi protiv krize u eurozoni, spustila je prošle godine međubankarsku kamatnu stopu na samo 0,5 posto; cilj joj je potaknuti banke da jeftino posuđuju novac gospodarstvu i tako pokrenu ekonomiju. Novac u Europi danas je jeftiniji nego ikad i svaka ga banka od ECB-a može dobiti po kamati od 0,5 posto, što znači da nema nikakav interes dobavljati ga od štediša, nekoć naviklih i na kamatu od pet ili šest posto. U zemljama kao što je Njemačka, koja je sinonim za štednju, štediše danas ne mogu dobiti ni jedan posto kamate, što je niže od inflacije koja im je lani iznosila 1,9 posto. Za njih štednja u banci ima efekt gotovo jednak držanju novca u čarapi. Na uloženih 10.000 eura uz inflaciju od 1,9 posto, u godinu dana realno gube 90 eura.
– Njemačka je specifična, oni su uvijek imali niske kamate jer imaju i najnižu premiju rizika. Kratkoročno se čak i zadužuju uz negativne kamatne stope – pojašnjava Šantić.
No, slaže se da će silazni trend kamatnih stopa, kakav je već dulje prisutan u EU, potrajati i u Hrvatskoj dulje razdoblje, ne bude li kakvih poremećaja.
– Nastupa trend polagane konvergencije kamatnih stopa, i na depozite, i na kredite – ističe bankar.
U prilog takvim kretanjima koja bi, vjeruje Novotny, mogla potrajati i idućih pet godina, ide i politika smanjenja kamata i tiskanja novca američkog FED-a, kao i odlučnost ECB-a da zadrži politiku niskih kamata.
– ECB će zadržati niske kamate koliko bude potrebno i ne razmišlja o odustajanju od poticajnih mjera – nedavno je još jednom poručio guverner ECB-a Mario Draghi.