Kina gubi status mjesta za najjeftiniju proizvodnju zbog sve većih troškova i povećanja minimalnih plaća. Prema izvješću poznate revizorske kuće KPMG, ulagači se zbog toga sve više okreću drugim azijskim državama poput Bangladeša, Indije, Indonezije i Vijetnama.
Novi je trend disperzija proizvodnje po cijeloj Aziji, pa se tako Indonezija i Vijetnam specijaliziraju za proizvodnju obuće, dok se u Indiji najviše proizvode ručno šivane tkanine i kućanski proizvodi od metala. Kina pak još uvijek drži primat u proizvodnji kućanskih elektroničnih proizvoda i pokućstva.
Razlozi za sve skuplju proizvodnju u Kini ne leže samo u povećanim troškovima nego i u sve starijoj populaciji. Poznata kineska politika jednog djeteta po obitelji dovela je pak do nedostatka radne snage, što radnike stavlja u položaj da mogu tražiti veće plaće.
zapadni licemjeri će uvijek naći djecu i sirotinju da rade za pola dolara 16 sati na dan i reći kako pomažu tim ljudima, a na njima zarađuju 100 puta više.