Ana Blašković u Večernjem listu od 22. srpnja u članku „Domaće banke kaskaju....“ komentira istraživanje AT Kearneyja po pitanju stanja bankarskog sektora u Europi. Neovisno i nevezano za podatke i sadržaj istraživanja, pažljivog čitatelja treba zasmetati formulacija „domaće banke...“, odnosno u daljem tekstu „...hrvatske banke...“ jer postavlja se pitanje koje su to – izrečeno u množini – „...hrvatske banke...“? U tekstu doduše autorica naizmjenično koristi izraze „domaće“ banke i „hrvatske“ banke, ali je očito da sve banke smatra hrvatskima te u tom kontekstu komentira probleme bankarstva pa napominje da bi se vlasti trebale pozabaviti takozvanim “lošim” kreditima, kao jednom od preporuka AT Keareya.
Dobro je što se prenose istraživanja AT Keareya i sličnih institucija, ali bi bilo dobro reći da problemi bankarskog sektora u nas, koji je tuđi u 99 posto slučajeva, ne bi smjeli biti i naši problemi, već problemi njihovih matičnih kuća i zemalja, Njemačke, Italije, Francuske itd., a ne naših vlasti. Davali su loše kredite? Pa čiji je to rizik? Njihov ili naš? Tko treba snositi posljedice, mi ili oni? Koliki su novac dosad „izvukli“ iz Hrvatske, na ne baš moralno/etički ispravnim principima? Eto, to su pitanja koja su, mislim, važna za Hrvatsku i njene građane, a ne „briga“ što se događa s njihovim, a ne našim bankama!
Laslo Torma