Rezanje troškova, strateško pozicioniranje kompanija,
restrukturiranje, uspostava bolje komunikacije u tvrtkama ili pak bolja
edukacija u sve zahtjevnijem financijskom i informatičkom sektoru neki
su od poslova konzultanata, za čijim se uslugama potražnja zadnjih
godina znatno povećala. Istodobno su im i smanjeni rokovi u kojima
posao moraju obaviti, pa se više ne mjere u godinama nego mjesecima.
A ponekad i kraće, pa zbog toga, ili zato što pojedini klijenti imaju
nerealna očekivanja, kozultanti ponekad odbijaju posao, tvrde sudionici
okruglog stola – domaći konzultanti zaposleni unutar svjetski poznatih
konzultantskih kuća i oni koji su se odlučili na pokretanje tog posla
nakon što su godinama crpili znanje u praksi. Sudionici govore i o
najčešćim projektima na kojima rade u zadnje vrijeme, sposobnosima koje
svaki konzultant mora imati te zašto i komu su na tržištu potrebne i
male i velike konzultantske kuće.
Boris Teški, direktor konzultantske kuće INSTAR, upućen je ponajprije u
prehrambenu industriju u kojoj su, kaže, najčešći upiti vezani za
rezanje troškova, a u zadnje vrijeme javljaju se i zahtjevi
vezani za evaluaciju strateške pozicije kompanija ili projekte kao što
su akvizicije i povezivanja.
– Dok se vlasnički ne pokrenu procesi povezivanja i konsolidacije
unutar cijele industrije, nema pretpostavki za ubrzan razvoj. Projekti
rezanja troškova su kratkoročna rješenja, a industriji su potrebni
dugoročni razvojni projekti vezani uz primarnu proizvodnju i regionalna
širenja. Potrebno je udruživanje, ostalo je sekundarno. Za takve
projekte treba mijenjati mentalitet, ali i savladati poneki ego – tvrdi
Teški.
Zlatko Bazianec iz konzultantske kuće A. T. Kearney kaže da su neke
tvrtke došle do trenutka odluke o budućnosti njihova poslovanja i traže
od konzultanata smanjenje troškova u kratkom roku, odnosno već sutra.
Rezanje troškova
– Projekti poboljšanja produktivnosti, lanca opskrbe i smanjenje
troškova kao i optimizacije prodajnih kanala ostaju trenutačno najčešći
zadaci naših klijenata – kaže Bazianec.
I Tobias Lesar, viši menadžer u odjelu za poslovno savjetovanje u
Deloittu, kaže da im je posao u zadnje vrijeme fokusiran na rashodovni
dio.
– Kada je ekonomski ciklus pozitivan, onda se na to zaboravi, no kada
je konjuktura negativna, onda se odjednom traži rezanje troškova. No,
kako država ne daje dobar primjer, to ne slijede niti tvrtke – tvrdi
Lesar.
Za razliku od primjera gdje se traži rezanje troškova, Petar Kajevski
iz Roland Bergera tvrdi da njihov portfelj projekata sadrži
relativno malo takvih usluga.
– Regija se još uvijek nalazi u fazi brzog gospodarskog rasta, a u
tvrtkama postoji puno potencijala vezanog uz reorganizaciju i pametniji
način poslovanja, koji valja iskoristiti prije nego što se prijeđe na
tvrdo rezanje troškova – tvrdi Kajevski.
Osim mikroposlova, postoje i konzultanti koji moraju rješavati
drugačija pitanja, ali također važna za poslovanje. Primjerice, Hauska
& Partneri posao temelji na menadžmentu i poslovnom savjetovanju.
Daria Mateljak Bartulin, partnerica tvrtke, kaže da se zahtjevi sve
više odnose na bolju komunikaciju sa zaposlenicima, nevladinim
udrugama, lokalnom zajednicom ili stručnim krugovima, odnosno na
izgradnju unutarnjih odnosa.
Ðurđica Ognjenović, direktorica konzultantske tvrtke Ognjenović i
Lovegrove, kaže da su fokusirani na rješavanje specifičnih problema iz
područja financija i upravljanja s kojima se svakodnevno susreću banke
i kompanije, a u inozemstvu su najviše angažirani na području
financijske regulative, te restrukturiranju i sanaciji banaka, gdje su
klijenti uglavnom regulatorna tijela.
– A da bi se potrebni zahtjevi klijenata ispunili, konzultant mora imati znanja, poznanstva, ali i iskustva – kaže Lesar.
Potvrđuje to i Boris Teški dodajući i potrebu vjerovanja u sebe.
Bartulin konzultanta opisuje kao osobu koja ima sve karakteristike
navalnog igrača – brz je, tehnički dobar, ima inspiraciju i viziju kako
stvari napraviti do kraja, ali i kvalitete i instinkt obrambenog
igrača, koji razumije sve rizike i nema potrebe biti u špici napada,
nego pripremati stvari za akciju.
Nadalje, tvrdi, kod konzultanta je vrlo važna interdisciplinarnost,
spremnost da stalno uči, te profesionalnost, jer je potrebno svladati
više područja, koja se moraju odrađivati istodobno uz veliku volju i
predanost, jer konzultanti si ne mogu priuštiti gubitak entuzijazma na
projektima – zaključuje Bartulin.
– Konzultant mora posjedovati određena specijalistička znanja u
kombinaciji praktičnog iskustva i teoretskog znanja, te određene
vještine, posebno diplomatske i komunikativne – kaže Ognjenović i
dodaje: – Konzultant mora u nekoj oblasti svoje struke biti najbolji
(ili bolji od većine ostalih) – mora biti ekspert, nikako prosječan. To
je posebice izraženo kod konzultanata pojedinaca (tzv. free-lanceri).
Konzultant se mora stalno usavršavati, a praktično znanje najviše se
stječe na samim projektima – zaključuje Ognjenović.
Bazianec kaže da je glavni razlog ulaska u globalnu konzultantsku kuću
činjenica da one pružaju brži put prema uspješnoj karijeri, ali uz
velika odricanja.
Iskustvo i specijalizacija
– Mladi ljudi koje zapošljavamo uglavnom imaju internacionalno
znanje te u početku rade sa
starijim kolegama. Nakon nekoliko godina mogu postati oslonac timova
ili sami voditi razne projekte. Što se tiče specijalizacije, ona
postoji u zapadnim zemljama gdje je tržište razvijenije, dok se na
manje razvijenim tržištima poput našeg ili primjerice austrijskog i
mađarskog, djeluje regionalno kako bi se mogla proširiti baza. Zatim se
konzultanti, uz takvo internacionalno iskustvo i specijalizaciju u
pojedinom gospodarskom sektoru, kroz određeno vrijeme mogu
kvalificirati u iskusne stručnjake – tvrdi Lesar.
– Često velike konzultantske kompanije regrutiraju svoje ljude s
određenog tržišta, no mislim da to nije tolika količina znanja poput
onog koje imaju osobe što vode privatne konzultantske tvrtke – znanja o
kompaniji, tržištu, kulturi i odnosima u kompanijama – tvrdi Teški.
– Manje konzultantske kuće mogu osigurati puno individualniji pristup i
uslugu po mjeri i nisu prikladne za velike projekte, dok velike jesu i
imaju standardne procese kojih se moraju pridržavati – tvrdi Ognjenović.
Bazianec kaže da tvrtke postaju sve veće, a rješenja koja se traže
trebaju biti gotova u sve kraćem roku. Zbog toga je potreban angažman
velikog broja stručnih ljudi, pa je prema tome i logično da velike
konzultantske kuće rade za veće kompanije s velikim zadacima. Može se
reći da globalizacija sigurno ide na ruku i globalnim
konzultantskim kompanijama – tvrdi Bazianec.
– Velik broj domaćih tvrtki ne može si iz financijskih razloga
priuštiti angažiranje nekih od većih i svjetskih konzultanata, iako
imaju i puno dublje i veće probleme od velikih kompanija, pa angažiraju
manje konzultantske kuće koje su specijalizirane za određeno područje,
što ne znači da naš rad ne isključuje suradnju s primjerice nekim
umirovljenim konzultantom iz velike konzultantske kuće ili suradnju s
nekom drugom stranom konzultantskom kućom – kaže Teški.
Bartulin tvrdi da su lokalno znanje i stručnjaci nužni, jer jedino oni
mogu procijeniti specifični gospodarski odnos, kulturu, naviku ili
političko okružje. Jer, bez obzira na pravila koja se uče u nekoj
školi, ona ne funkcioniraju u određenom lokalnom okružju.
Pa se događa da se konzultantski pristup ili rješenje koji su bili
uspješni na nekom drugom tržištu, ne pokažu dobrim u određenom trenutku
na našem tržištu. Teški zaključuje da je radom u kompanijama
poput Plive ili Lure uvidio da se angažmanom stranih konzultantskih
kuća često dobivaju rješenja s globalnih tržišta, koja su u primjeni
padala.
Više o temi
Zlatko Bazianec: Najbolje talente nalazimo među
polaznicima MBA studija ili među najboljima sa sveučilišta. No
stručnjak se postaje tijekom deset godina rada na raznim projektima.
Boris Teški: Velike konzultantske kuće imaju pristup globalnom znanju,
ali zato manje donose specijalistička znanja i poznaju lokalna tržišta,
što veliki nemaju.
Petar Kajevski: Fleksibilnost, komunikativnost, ambicioznosti i
stručnost važni su za rad u konzultantskoj kući. Samostalno posao mogu
pokrenuti eksperti na nekom području.
Tobias Lesar: Nitko nije izašao s fakulteta i postao konzultant. Za konzultanta škole nema, to je nešto što se uči na terenu.
Đurđica Ognjenović: Nikada ne postoje dva jednaka projekta iako je
možda na prvi pogled riječ o sličnim problemima i istoj usluzi.
Klijenti su drugačiji i specifični, što predstavlja nove izazove te je
za pronalaženje najprikladnijeg rješenja nužno veliko iskustvo.
Daria Mateljak Bartulin: Konzultanti međusobno surađuju jer tvrtke
trebaju različite vrste usluga. Pa ponekad male rade s velikima ili
komunikacijski konzultanti s pravnima i sl.