Kralj je svih kraljeva otpada Petar Pripuz sa 4 milijarde kuna prihoda

Gospodarenje otpadom i reciklaža postali su jedan od najunosnijih poslova u Hrvatskoj. Tvrtke koje se bave reciklažom posljednjih godina bilježe milijunske prihode, a pritom posluju vrlo profitabilno, s vrlo visokim EBITDA-om.

Kralj svih kraljeva

Među brojnim kraljevima reciklaže u Hrvatskoj ističe se njih pet poznatih široj javnosti – Petar Pripuz, suvlasnik CIOS-a i još nekoliko povezanih tvrtki, Barbara Bešenić, vlasnica prve hrvatske tvornice za reciklažu PET ambalaže, Zlatko Canjuga, bivši HDZ-ov političar, rukometni čelnik Zoran Gobac i poznati poduzetnik iz Belišća Vlado Jerbić.

No kralj svih kraljeva otpada nesumnjivo je Petar Pripuz, koji je preko šest tvrtki koje su povezane s njime u posljednjih pet godina imao prihod od čak 544 milijuna eura, odnosno četiri milijarde kuna!

Najveće prihode Pripuz ostvaruje preko svoje tvrtke CIOS koja obrađuje metalni otpad.

CIOS je od 2005. do 2009. godine ostvario ukupni prihod od 284,7 milijuna eura. Pri tome profit prije oporezivanja CIOS-a bilježi velike stope rasta, pa je na 60,8 milijuna eura prihoda 2007. godine imao EBIDTA od 6,7 milijuna eura, 2008. godine na prihod od 79,2 milijuna eura EBITDA je iznosila 16,4 milijuna eura, a na prihode iz 2009. godine koji su iznosili 52,4 milijuna eura Pripuzov CIOS imao je dobit prije oporezivanja od čak 14,9 milijuna eura.

Pripuzova tvrtka Cezar zarađuje pak na autoolupinama, koje su joj u posljednjih pet godina donijele prihod od 103,3 milijuna eura.

I to je vrlo profitabilan posao jer je EBITDA Cezara, primjerice u 2009. godini, kada su prihodi bili 24,2 milijuna eura, iznosila 12,2 milijuna eura!

Reciklažom se bavi i Pripuzova tvrtka Depos Sisak, koja je u pet godina ostvarila prihod od 28 milijuna eura, s time da je prihode ostvarivala samo dvije godine – 2006. i 2009.

Pripuzova tvrtka Felis Reciklaža Sisak, u kojoj je direktor formalno bio njegov odvjetnik Ante Pamuković, ugašena je prošle godine. Felis je od 2005. do 2009. ostvario ukupni prihod od 5,7 milijuna eura.

Metis Kukuljanovo još je jedna u nizu Pripuzovih tvrtki koje se bave reciklažom. Ta je pak tvrtka skupljanjem starih električnih uređaja, guma, baterija... u pet godina ostvarila prihod od 118,1 milijun eura.

Poslovni problemi

Još jedna tvrtka u kojoj je direktor Pripuzov odvjetnik Pamuković – Sekundarni metali iz Knina – imala je milijunske prihode od 2005. godine do danas. Ta je tvrtka u tom razdoblju uprihodila ukupno 4,3 milijuna eura.

Prihodi kraljice otpada, kako je prozvana u javnosti, Barbare Bešenić od 2005. do 2009. godine u iznosu od 29,9 milijuna eura u odnosu na Pripuzove prihode izgledaju prilično skromno.

No i to je vrlo pristojan iznos, osobito ako se uzme u obzir da su ti milijuni nastali od plastične ambalaže. B. Bešenić, bivša saborska zastupnica HDZ-a, svoju priliku za zaradu našla je, naime, u oporabi PET ambalaže, kad je prije nekoliko godina država, odnosno Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, počela naplaćivati naknadu za PET ambalažu. No nakon početnog uspjeha, B. Bešenić nije mogla dugo uživati u plodovima PET zarada pa se sada našla u poslovnim problemima i stečaju. BBS je navodno dobro poslovao dok je bio jedini u Hrvatskoj za oporabu PET ambalaže.

Problemi su nastali kad su se pojavili i drugi igrači pa plastičnih boca za oporabu nije bio dovoljno za sve. A jedan je od poznatijih novih igrača u oporabi plastične ambalaže Zoran Gobac. Poznati dužnosnik u hrvatskom rukometu sa svojim partnerima Zvonko Bedeom, Višeslavom Vukojevićem (sinom bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika i bivšeg suca Ustavnog suca Vice Vukojevića) te Snježanom Alerić osnovao je tvrtku Eko Slavonija, a suvlasnik je i tvrtke Drava International. Obje se bave reciklažom PET ambalaže.

Drava International u pet godina ostvarila je ukupne prihode od 68 milijuna eura, a Eko Slavonija u dvije godine svog poslovanja (2008. i 2009.) dva milijuna eura.

I Gobac je sa svojim partnerima imao više nego pristojne profitne stope. Tako je Eko Slavonija na 1,3 milijuna eura prihoda iz 2009. godine imala EBITDA od čak 886 tisuća eura.

Bešenić i Gobac našli su se čak i u prvom ratu među HDZ-ovim strujama oko prevlasti nad oporabom ambalaže i sigurnim izvorima prihoda.

Njih se dvoje ovih dana međusobno optužuju da su sa svojim političkim zaštitnicima pokušali uništiti jedan drugoga i tako eliminirati konkurenciju.

S obzirom na to da je BBS otišao u stečaj, a navodno ga je štitio bivši premijer Ivo Sanader, čini se da je u tom ratu pobijedio Gobac sa svojom ekipom.

Još jedan bivši političar koji je devedesetih žario i palio političkom scenom sad se bavi otpadom, i to posebnim. Riječ je o Zlatku Canjugi, koji je direktor tvrtke Hamburger Recycling ENS iz Zaboka. Canjugina je tvrtka u tri godine, od 2007. do 2009., imala prihod od ukupno tri milijuna eura. Canjuga je tako, nakon bogate političke karijere, drmanja nogometnom scenom preko Dinama u doba bivšeg predsjednika Tuđmana te nakon neuspješne karijere voditelja talk showa na lokalnim televizijama, karijeru nastavio na otpadu, odnosno njegovoj reciklaži.

Peti široj javnosti poznati kralj reciklaže jest Vlado Jerbić, dugogodišnji direktor tvornice ambalažnog papira Belišće. Jerbićeva tvrtka Unijapapir na reciklaži papira u posljednjih pet godina zaradila je 56,7 milijuna eura.

Jerbić je tako spojio dvije djelatnosti koje su komplementarne pa tako, osim što proizvodi papirnu ambalažu, onu staru reciklira i tako dobiva sirovinu za tvornicu u Belišću.

Uz navedenih pet poznatih "kraljeva smeća", u Hrvatskoj još 20-ak tvrtki ostvaruje milijunske prihode od reciklaže. No njihovi su vlasnici u javnosti nepoznati.

Tako je tvrtka Dankor iz Osijeka u vlasništvu Danka Ordanića na reciklaži u pet godina zaradila 12,3 milijuna eura, a tvrtka Feniks iz Zagreba, čiji je čelni čovjek Zlatko Kučko, od 2005. do 2009 godine ukupno je uprihodila 15,3 milijuna eura. Iste tolike prihode imala je i tvrtka Ind Eko iz Rijeke Ilije Šmitrana.

Gospodarenje otpadom donijelo je milijunske prihode i tvrtki Jadran Metal iz Pule koju vodi Edi Pavletić. Jadran Metal bavi se zbrinjavanjem otpada, a zatim prodaje prerađene sekundarne sirovine. Uz metalni, tvrtka zbrinjava i neopasni i nemetalni otpad. Konkretnije, kao i većina drugih tvrtki iz djelatnosti reciklaže, Jadran Metal zarađuje na svom otpadu iz kućanstava, industrije i uslužnih djelatnosti koji se može reciklirati.

Na samom vrhu

Sve to, kao i zbrinjavanje opasnog otpada poput akumulatora, Pavletiću je u pet godina donijelo 25 milijuna eura prihoda, što ga svrstava na sam vrh ljestvice kraljeva otpada.

No veći kralj, odnosno 'teži' od njega, jest Slaven Lahovski sa svojom tvrtkom Metal iz Zagreba koji je na reciklaži od 2005. do 2009. godine uprihodio ukupno 37,1 milijun eura.

Miho Zrnić Marinović pak sa svojom tvrtkom Odlagalište sirovina Zadar Lahovskom puše za vrat prema prihodima jer je u pet godina na reciklaži ostvario 35 milijuna eura. Reciklažom se bavi i tvrtka Rijekatank Milorada Šmitrana, a ona je u pet godina ostvarila ukupni prihod od 43,1 milijun eura.

Na otpadu se zarađuje i u Šibeniku pa je tako tamošnja tvrtka Unija Sabirač u vlasništvu Zdravka Šparade od 2003. do 2009. godine ubrala prihod od 11,3 milijuna eura. Na sjeveru Hrvatske pak od reciklaže otpada vrlo pristojno zarađuje Univerzal iz Varaždina Gorana Hlevenjaka, koji je u pet godina uprihodio čak 59,5 milijuna eura.