U trenutku kad još nisu do kraja razriješene sumnje u opstojnost eura, a gospodarstvo EU prolazi najveću krizu u povijesti, događa se i smjena na čelu najjače monetarne institucije. Istekom mandata Jean-Claudeu Trichetu u listopadu, kao najizgledniji kandidat isplivao je Talijan Mario Draghi, posljednjih šest godina guverner Banco d'Italia, središnje banke jedne od najzaduženijih europskih ekonomija. Iskočio je u trenutku kad je od kandidature odustao čelnik Bundesbanke Axel Weber, Nijemac koji se s ECB-om razišao upravo zbog politike kupnje državnih obveznica država u problemima. Službeno je objašnjenje bilo da se posvećuje akademskoj karijeri.
Sporni novac s mnogo nula
Javnost u Njemačkoj nikako ne voli prezadužene i ne krije da ih zabrinjava izbor novog čuvara eura. Za njih će uvijek ostati guverner iz zemlje koja je imala liru – nesuvisli novac s mnogo nula. No, veliki mu je zagovornik francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.
Financijski krugovi Rimljanina Draghija smatraju razumnim stabilizatorom fiskalne i monetarne politike u Italiji. Nema mrlja i uz njegovo se ime ne vežu nikakvi skandali, zalaže se za stabilnost valute i kontrolu inflacije i po tome bi mogao nastaviti Trichetovu politiku. No, ne smatra ga se baš ni velikim monetarnim stručnjakom.
Konačna odluka 24. lipnja
U središnjoj banci Italije naslijedio je Antonija Fazija, kojega je s mjesta doživotnog guvernera skinuo skandal vezan uz privatizaciju. Draghi je prvi guverner Banco d'Italia s mandatom od šest godina, nakon što je u Italiji ukinut doživotni mandat. Svojedobno je na toj poziciji tražio izmjene zakona koje bi olakšale spajanja i preuzimanja malih i srednjih banaka u Italiji, s argumentom da se i njihovi strani konkurenti spajaju te da ujedinjavanje pojeftinjuje usluge za klijente. Godinama prije Fazio je održavao čeličnu legislativu koja je sprečavala ulazak stranog kapitala u banke. Zbog ključne uloge na čelnoj poziciji talijanskog vijeća za privatizaciju dobio je nadimak "kralj privatizacije". Diplomirao je na Sveučilištu u Rimu, doktorirao ekonomiju u SAD-u, na Massachusetts Institute of Technology, a okušao se i kao profesor ekonomije na Sveučilištu u Firenci od 1981. do 1991. Draghi je, među ostalim, bio i čelnik Vijeća za financijsku stabilnost koje savjetuje članice zemalja G20, glavni direktor Talijanske riznice, izvršni direktor u Svjetskoj banci te zamjenik predsjednika i izvršni direktor za europske poslove u Goldman Sachs Internationalu. Upravo mu je angažman u američkoj banci najspornija točka karijere jer Goldmanu pripisuju lažno prikazivanje grčke gospodarske i proračunske anamneze.
Što se može očekivati od Draghija, zasad je teško pretpostaviti, no nedavno se izjasnio za monetarno zaoštravanje. Službena odluka o imenovanju novog predsjednika Europske središnje banke donijet će se na sastanku čelnika Europske unije 24. lipnja u Bruxellesu. Njemačko gospodarstvo, najjače u Europi, ima ključnu ulogu u donošenju odluke. Premda se ne očekuje da će minirati Draghijev izbor, ponajprije zbog vanjskopolitičkog položaja u odnosu s Francuskom, iznenađenja su moguća.