Kultni britanski restoran Fat Duck Hestona Blumenthala, već cijelo desetljeće među prvima na ljestvici najboljih svjetskih restorana, koji je slavu stekao neobičnim jelima osmišljenima na načelima molekularne gastronomije, na svojoj biranoj vinskoj karti odnedavno nudi i jedno hrvatsko vino kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera.
Restoran je, naime, kupac gotovo cijele berbe, oko 1000 boca Krauthakerove graševine izborne berbe prosušenih bobica iz 2007. koja je lani nagrađena i Decanterovim zlatom. Krauthaker kaže kako je ugodno iznenađen. Smatra da je britansko tržište jedno od zahvalnijih za hrvatske vinare. No, bitni su mu odnos kvalitete i cijene, na koju ozbiljni hrvatski obiteljski vinari, žele li imati prepoznatljiva vina, trebaju jako paziti, objašnjava Krauhaker.
Zanimljivo, desertnu graševinu u bocama od 0,375 l britanski je kupac kupio za 10 do 15 eura, no kolika joj je stvarna cijena u prestižnom restoranu s tri Michelinove zvjezdice, gdje se na stol čeka i tri mjeseca, ne zna, smije se, ni sam Krauthaker. On je zasad jedini hrvatski vinar na britanskom tržištu, gdje u 10-ak restorana – među kojima su i oni s Michelinovim zvjezdicama The Bingham Hotel, Texture i Benares – nudi i graševinu Mitrović, chardoney Rosenberg te predikat Zelenac, sva iz 2008. Dennis Dražen Šunjić, voditelj distribucije uvoznih vina Coe Vintnersa, kaže kako je tim uspjehom Krauthaker definitivno zainteresirao sommeliere i potencijalne kupce za Hrvatsku kao vinsku zemlju, čemu su dokaz i uspjesi naših vinara na londonskim sajmovima.
Kvaliteta je, tvrdi, bolja, sve je više medalja, dizajn je genijalan, no hrvatska su vina – preskupa. Vinska zemlja poput RH britansko bi tržište, smatra on, prvo trebala osvajati vinima u cjenovnoj kategoriji do 4 eura, čime bi si otvorila vrata svih restorana i barova koji ih nude u čaši. Na takav način stvara se masa koja će početi prepoznavati Hrvatsku kao vinsku zemlju te nakon određenog vremena biti spremna potrošiti i koju funtu više na ozbiljniju butelju dingača, pošipa, terana i slično.