„Mjere za gospodarski oporavak i razvitak trenutačno su nužne hrvatskom gospodarstvu. U svrhu povećanja učinkovitosti predloženih mjera i modela financiranja potrebno je ukloniti neke nepreciznosti u definiciji kriterija koje korisnici sredstava moraju ispunjavati. Također je potrebno razmisliti o postavljanju dodatnih uvjeta u svrhu osiguranja željenih učinaka te inzistirati na što većoj razini transparentnosti i dosljednosti pri provođenju mjera“, piše Goran Vukušić u novim Aktualnim osvrtima Instituta za javne financije nazvanim „O modelima financiranja mjera za gospodarski oporavak i razvitak“.
Autor odmah upozorava na to kako ne treba očekivati savršenstvo u definiciji kriterija i procedura te kako će te nepreciznosti sigurno zbunjivati potencijalne korisnike, no on vjeruje da je Vlada zasad na dobrom putu.
Jedan način koji bi mogao pomoći pri osiguravanju dosljednosti u primjeni kriterija mogla bi biti obveza da HBOR nakon svakog kruga dodjele sredstava ažurno objavljuje koje tvrtke su ostvarile pravo korištenja sredstava po ovim modelima, uz prikladno obrazloženje. Na taj bi način, tvrdi Vukušić, i ostali poduzetnici jasno uvidjeli kako mogu ostvariti sredstva iz ovih programa.
„Povećanje kreditnih plasmana poduzećima te omogućavanje financiranja po povoljnijim kamatnim stopama, trebalo bi dovesti barem do kratkoročnog poboljšanja gospodarske situacije. To bi trebalo biti najvidljivije smanjivanjem nelikvidnosti u gospodarstvu. Također u kratkom roku, izgledno je da će biti sačuvan veći broj radnih mjesta (odnosno otvoren veći broj novih radnih mjesta) nego u alternativnom scenariju bez predloženih mjera. Što se tiče učinaka mjera u duljem roku, oni će ovisiti ponajviše o kvaliteti kriterija koji određuju potencijalne korisnike financiranja kao i o kvaliteti njihove primjene, tj. o tome hoće li se sredstva zaista raspodijeliti na one poduzetnike i projekte koji omogućuju dugoročno održive pozitivne gospodarske učinke“, objašnjava Vukušić.
Tvrdi kako je izgledno da će fiskalni učinci biti pozitivni možda već i u kratkom roku uslijed očekivanog smanjenja nelikvidnosti. Ipak, upozorava Vukušić, fiskalne vlasti ne smiju izgubiti iz vida činjenicu da je potrebno, najkasnije u trenutcima oporavka agregatne potražnje iz inozemstva i/ili privatnog sektora, smanjivati razinu ukupne državne potrošnje.
Da bi se osigurao potpuni učinak mjera trebalo bi pokušati spriječiti situacije u kojima neki poduzetnik, koji ima veliku tržišnu moć prema svojim dobavljačima, ne plaća dugovanja dobavljačima na vrijeme, iako možda ima dovoljno likvidnih sredstava na raspolaganju. Trebao bi, predlaže Vukušić, propisati uvjet da mora točno određeni dio sredstava koristiti za trenutno plaćanje nepodmirenih dospjelih dugovanja dobavljačima i/ili mu se može propisati obveza da ne smije produljivati prosječne rokove plaćanja dobavljačima tijekom korištenja dodijeljenih sredstava. Pritom bi trebalo predvidjeti i neku kaznu za nepridržavanje, npr. u obliku naknadno zaračunate više kamatne stope na dodijeljena sredstva, zaključuje Vukušić.
Autor odmah upozorava na to kako ne treba očekivati savršenstvo u definiciji kriterija i procedura te kako će te nepreciznosti sigurno zbunjivati potencijalne korisnike, no on vjeruje da je Vlada zasad na dobrom putu.