Lex Agrokor – prekretnica načina poslovanja u Hrvatskoj

Godinu koja polako izmiče obilježila je kriza u koncernu Agrokor. Krovnu tvrtku hrvatskog gospodarstva, koja je do početka 2017. bila nedodirljiva ogolila je revizija kreditnog rejtinga i upozorenje najvećih bonitetnih kuća da je poslovanje Agrokora, odnosno njegova sposobnost da otplati svoje dugove upitna u srednjem roku.

Uslijedio je pad vrijednosti obveznica koncerna na svjetskim tržištima, panika među njegovim dobavljačima, ali i ozbiljna diskusija o tome može li hrvatsko gospodarstvo preživjeti ovakav udar. Agrokor je bio dužan dobavljačima, bankama, fondovima, a kolaterali za te dugove isprepletali su se u mrežu koju je teško bilo rasplesti. Financijski vjerovnici uglavnom su strane institucije, dobavljači domaće tvrtke pa se u usijanoj atmosferi tražila intervencija države.

Vlada je Zakonom o izvanrednoj upravi u trgovačkim društvima od strateškog značaja koji je aktiviran 10. travnja i postavljanjem povjerenika Ante Ramljaka pokušala stati na kraj histeriji, blokadama, pražnjenju polica u maloprodajnom lancima i krizi u nabavci sirovina za proizvodnju. To je privremeno i ostvareno. Dobavljači su umireni injekcijom likvidnosti, odnosno plaćanjem dijela potraživanja, a dio financijskih vjerovnika roll-up kreditom koji je pomladio dio dugova.

Od početka intervencije Vlada ponavlja da je zakon popularno nazvan Lex Agrokor reforma ‘per se’ koja će, kako premijer Andrej Plenković kaže, obilježiti čistilišni, transformacijski trenutak načina poslovanja u hrvatskom gospodarstvu. Ipak, kako se i moglo očekivati gospodarska priča skrenula je u političku arenu u kojoj je svakodnevno pod utjecajem napada motiviranih i pokušajem političkog poentiranja. Više od 28 tisuća zaposlenih samo u Hrvatskoj te prihodi na razini od 10 posto godišnjeg BDP-a daju pojašnjenje velikog interesa za svaki događaj u Agrokoru, ali je da bi se poslovanje stabiliziralo i postigla nagodba nužna za opstanak većine tvrtki, potreban mir i ekonomska logika.

Popis tražbina uključuje oko 58 milijardi kuna dugova prema više od 5700 dobavljača, a na izvanrednoj je upravi da suprotstavljene interese stavi za stol i usuglasi zajedničko rješenje koje će dovesti do namire dijela dugova, ali i nastavak poslovanja za većinu od 140 tvrtki u sastavu koncerna Agrokor u nekoliko zemalja regije. Do nagodbe će biti teško doći jer će uključivati brojne otpise i bit će nemoguće zadovoljiti sve strane pa je u idućih nekoliko mjeseci na Ramljaku diplomatska zadaća izmirivanja financijskih vjerovnika iz raznih država s interesima dobavljača.

Dodatna otežavajuća okolnost u slučaju Agrokor je i činjenica da je kapital koji je u obliku kredita i investicija u obveznice i ostale dužničke papire došao iz različitih država i iz fondova s različitim pristupom rješavanju sporova. Tužbe su već krenule, a ako budu prihvaćene, rješavat će ih arbitražni sudovi izvan Hrvatske. Pravosuđa zemalja regije imaju zadnju riječ u odluci o tome hoće li dozvoliti naplatu dugova ovrhom imovine u svojim zemljama.

Veliki korak napravljen je priznanjem Lex Agrokora u Londonu čime je britansko pravosuđe odbilo sudjelovati u svakom novom postupku protiv Agrokora, ali otvoreno je niz tužbi na sudovima u regiji putem kojih bi se dio financijskih vjerovnika mogao naplatiti ovrhom imovine koja i nije u procesu izvanredne uprave.

Pritisci dolaze sa svih strana, a ono što je ključno je da Agrokor s naglaskom na najzdravije tvrtke koncerna među kojima su perjanice prehrambene industrije i poljoprivredne proizvodnje hrvatskog gospodarstva rade što kvalitetnije i više. Ako stane proizvodnja i ako padnu operativni prihodi za Agrokor nema svijetle budućnosti, a to bi bilo pogubno i za većinu njegovih dobavljača, ali i za hrvatsko gospodarstvo u cijelosti.

Video: Maša Ilotić Šuvalić Ante Ramljak predstavlja informacije vezane uz prijavu tražbina