Ministri Grčić i Linić ozbiljno su krenuli u osnivanje novog fonda u kojem bi uz državu najveći dio kapitala uložile banke, a iako je tek održano nekoliko sastanaka s potencijalnim ulagačima, već postoji plan za prvo ulaganje, u tvrtku ACI.
Razlog odabira te kompanije u koju bi se ubrizgao novac jest širenje ACI-jevih marina. Isti su razlog prije dvije godine imali i fondovi za gospodarsku suradnju (FGS-ovi) planirajući ulazak u ACI.
Smanjene naknade
To je bio i jedan od prvih projekata u koji su FGS-ovi željeli ući, no iako je bio dobro poslovno opravdan, ideja o davanju državnog novca u državnu kompaniju nije dobro prihvaćena u javnosti i zato se od tog projekta odustalo. Uostalom, novi fond koji su osmislila dva ministra na neki je način, kako se priča, udar na FGS-ove za koje je nadležan ministar Maras. Zato što su ulaganja FGS-ova, kako se smatra u Vladi, premala i prespora, a bez obzira na to uzimaju neopravdano visoke naknade, koje im je ove godine Maras ipak drugi put drastično smanjio.
U međuvremenu je, potkraj prošle godine, s oko sedam posto dioničar ACI-ja postala Dogus grupa koja je taj udjel kupila od varaždinskog poduzetnika Davora Patafte. Dogus grupa je jedna od najvećih turskih korporacija koja je u Hrvatskoj vlasnik triju marina, a plan im je stvaranje lanca marina na Mediteranu, zbog čega se i nagađalo kako bi ta turska grupacija mogla ciljati na veći udjel u ACI-ju.
Ipak, privatizacija te domaće kompanije nije opcija, jer posluje pozitivno. U prvih devet mjeseci prošle godine ACI je imao 163,4 milijuna kuna prihoda, što je porast od šest posto u odnosu na isto razdoblje 2011. godine, dok je bruto dobit bila 38,6 milijuna kuna i šest posto bila je manja na godišnjoj razini. Najveći udjel od 80 posto ima Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO).
I dok se u posljednje vrijeme spas traži u domaćim fondovima, AUDIO je odlučio spas za devastiranu turističku imovinu koju ima u portfelju, a među kojima su primjerice bivša vojna odmarališta, naći među svjetskim državnim fondovima. Oni bi u prvoj fazi s manjinskim udjelom ušli u novu tvrtku osnovanu od nekoliko zemljišta i nekretnina unutar AUDIO-a, a nakon čega bi se postupno, usporedo s razvojem, prodavao veći udjel.
Državni fondovi
– Cjelokupni projekt trajat će od 60 do 72 mjeseca, a u prvoj fazi ciljamo na ulazak institucionalnih investitora, ali uz manjinski udjel, dok bi se u sljedećim fazama, kad se projekt razvije i postigne veća cijena, išlo u daljnju prodaju većeg udjela – objašnjava Mohorović. Trenutačno se razmatra sedam objekata, odnosno zemljišta ili nekretnina, koji bi u ušli u zajedničku tvrtku kojom bi stručno upravljali potencijalni ulagači, među kojima se najviše cilja na inozemne državne fondove. Mohorović kaže da su ispitali tržište i da interes postoji, bez obzira na smanjen rejting državi.
Većina takvih državnih fondova surađuje s poznatim hotelskim lancima, pa se stoga očekuje bolja učinkovitost nego da se novac tražio doma. S njima bi se razvijao projekt do faze svih dozvola. U drugoj fazi, kroz tri godine, išlo bi se u privatizaciju i prodaju većeg udjela do možda iznad 50 posto, a potom i više, odnosno većinski udjel.
>> AUDIO upravlja milijardama kuna, a od osnutka ima samo gubitke