Loše kredite tvrtki banke utjeruju jedan po jedan

Hrvatski bankarski sustav zasad nije ozbiljno ugrožen kao, primjerice, ukrajinski gdje je udio loših kredita 39,9%, ili litavski sa oko 50%, no udio loših kredita stalno raste. Kod poduzeća je već premašio 10%. U rujnu 2009. udio loših kredita iznosio je 6,4 posto, dok je na kraju 2008. bio oko 5 posto.

“Prelijevanje” na banke

 – To je, naravno, posljedica gospodarske situacije koja se iz realnog sektora prelijeva na bankarski. Stara je izreka da nije moguće imati dobru banku koja ima loše klijente – komentira konzultantica s dugim iskustvom u bankarstvu Đurđica Ognjenović, direktorica tvrtke Ognjenović i Lovegrove.

  Manje banke ugroženije

 Osim makroekonomskih uvjeta i lošije procjene kreditnih rizika, na porast udjela nenaplativih kredita utjecalo je i smanjenje novog zaduženja. Udio loših kredita uvijek je, kaže, vidljiv s odmakom od nekoliko godina, no u uvjetima snažnog gospodarskog rasta brojni novi krediti ublažavaju taj tzv. prirodni prirast loših plasmana.

 – Tijekom 2009. kreditna aktivnost hrvatskih banaka bila je više nego skromna, pa je efekt udjela loših kredita veći – objašnjava Đ. Ognjenović, napominjući da ispravci vrijednosti odnosno rezervacije za loše plasmane ne prate rast loših kredita, te će se banke tek upustiti u dodatna rezerviranja, što će dodatno utjecati na profitabilnost.

 – Veće banke osnivaju i posebne odjele te zadužuju djelatnike da se angažiraju oko takvih klijenata puno radno vrijeme. S obzirom na to da sada zapravo moraju raditi nešto poput trijaže klijenata, teško da za tu vrstu posla, kad je riječ o tvrtkama, mogu angažirati vanjske agencije koje ipak nisu stručni bankarski kadar. No, loši krediti građana više su istorodni. Manje su banke ranjivije, iako im je problem loših plasmana manji u apsolutnom smislu, posljedice loših plasmana u ukupnim plasmanima mogu snažnije utjecati na smanjenje adekvatnosti kapitala. Sigurnosni “jastuk” koji služi ublažavanju posljedica kod njih može biti nešto slabiji.