Mibona, Pilos, K plus, Clever, Balea, K-Classic, Spar, Aro..., privatne marke trgovaca danas su nezaobilazne u svakom hladnjaku, ostavi, kupaonici, gdje istiskuju poznate proizvođačke brendove. U početku su to bile samo jeftinije varijante nekih proizvoda o kojima smo "ovisni", roba niže kvalitete, no danas ona više nije ni najjeftinija, često ni nekvalitetnija – i paralelno sa svojim brendovima za trgovce ih proizvode gotovo svi hrvatski proizvođači. Nitko, naime, više ne može ignorirati privatne marke, tzv. private labeli (PL) trgovaca, koje su na hrvatsko tržište masovnije "stigle" s diskonterom Lidlom 2006. Prije ulaska Lidla tržišni udjel robnih marki bio je samo 2%, danas je 22 posto.
Ako nećemo mi, proizvodit će ih netko drugi – kažu u jednoj poznatoj hrvatskoj tvrtki, u kojoj ne žele reći za koje sve trgovce rade privatne marke. I ostali proizvođači s kojima smo kontaktirali skrivaju te činjenice kao poslovnu tajnu u strahu da će potrošači prijeći na njihove jeftinije proizvode s kojima, kako tvrde, ništa ne mogu zaraditi. Dapače, gube i tržišni udio, no bolje je da sami konkuriraju vlastitom brendu, čime barem dobivaju na volumenu i boljem pokrivanju fiksnih troškova.
Isti, a različiti
Mnogi drže kako je privatne marke u nas "izmislila" kriza. No to je najnormalniji trend koji u razvijenom svijetu traje desetljećima te ni njima ne preostaje ništa nego da ga prihvate kao nužno zlo – kaže naš sugovornik te objašnjava kako je njihov PL jeftiniji jer su veliki i mogu si priuštiti da na velikim linijama rade proizvode s različitom recepturom. Kod nekih manjih, proizvod uglavnom ostaje isti, samo što je drukčija ambalaža. Međutim, ako je i jeftiniji, ne znači da je PL nekvalitetniji, nego da je nešto drukčije recepture, okusa, mirisa, strukture...
Voćni jogurt, primjerice, sadrži nešto jeftiniju voćnu pastu, veći ili manji udio šećera kako bi se izbalansirali okusi, više proteina, manje masti ili suhe tvari... Kako god bilo, nije pametno da proizvođač na tržište plasira identične proizvode pod vlastitim brendom i pod trgovačkom markom jer "potrošač nije blesav", tvrdi naš sugovornik.
Teško da će netko skinuti s trona suverene vladare poput Kraševe Bajadere, Podravkine Vegete, Maraskine Amarene..., no ni oni više nemaju udjele kakve su imali nekad. Sa socijalnim namirnicama poput mlijeka i mliječnih proizvoda otišlo se najdalje. S obzirom na to da zakon na ambalaži proizvoda dopušta i samo naziv trgovca koji ga lansira na tržište – ali se po veterinarskom broju može otkriti čiji je – Meggle i KIM Karlovac, primjerice, mlijeko rade za K plus, KIM i za Interspar i Kaufland, za koji, kao i za Lidl, radi i Dukat, Vindija za dio robne marke Spara.
Trgovačka marka nekad je bila jeftina alternativa. Cjenovna razlika između nje i brenda nekad je bila veća od 10%, a danas samo 2 do 3% – kazao je nedavno čelnik Konzuma Darko Knez.
Postali ekskluzivni
Nekad najjeftinije, trgovačke marke, sad su već evoluirale i do ekskluzivnih poput Volim najbolje u Konzumu.
Proizvodi u premium segmentu možda su čak i skuplji od brendova – kazao je nedavno za Večernji list predsjednik uprave Spara Helmut Fenzl.
Privatni konzultant i nekadašnji čelnik Konzuma Drago Munjiza kaže kako gotovo i nema trgovačkog lanca u Hrvatskoj, osim možda KTC-a, u kojem trgovačke marke nemaju najmanje 25% udjela u prodaji.
Trgovački lanci kao što su Spar s premium PL-om, Lidl s Okusima zavičaja, Konzum s K plusom, gdje spajaju lokalne sirovine s jakim brendovima PL-a, vjerojatno su među najkvalitetnijim proizvodima na tržištu, dok se niža cijena postiže preskakanjem distributera i klasičnog marketiranja proizvoda, tvrdi on. – Tko se danas ne prilagodi jačanju trgovaca, snazi njihovih robnih marki i tržišnom utjecaju, umjesto njega će to učiniti konkurencija. U korelaciji s vlastitim brendom, proizvođači na proizvodnji PL-a gube puno, i do 20-ak posto svoje originalne marže – poručuje Munjiza.
>>Sloganom ‘Jedna zemlja, jedna cijena’ Lidl najavio obračun s konkurencijom
Ako na robnoj marki ne vidim ime proizvođača, već samo da je proizvedeno za Konzum, Lidl, Kaufland..., NE kupujem taj proizvod makar bio i osjetno jeftiniji. ŽELIM znati tko je proizvođač !! To je jedini način da se kupac koliko-toliko zaštiti od bofl robe, osobito iz zemalja bivšeg Varšavskog pakta ( Poljska, Bugarska, Rumunjska, Češka ... ). Ima iz tih zemalja i dobrih proizvoda, ali ima i apsolutno neprobavljivih, pa želim znati tko nešto je proizveo i tada odlučujem hoću li kupiti ili ne. I oznake porijekla EU također NE priznajem - zaštititi domaće također je bitno, a za to treba znati točnu zemlju porijekla !!