Posljednje slabljenje eura postavlja pitanje je li ta valuta spremna istisnuti američki dolar ili marki “jugo-valuta”, kako je nazivaju na portalu Market Watch, vrijeme istječe. Euro sve više funkcionira kao zlosretni jugoslavenski proizvođač automobila “Yugo”, prenosi portal, odnosno tvrdi kako postoji sličnost problema zemalja u EU i nekadašnjih jugoslavenskih republika.
Raspad eurozone?
Čim je “glazura nacionalizma” skinuta, Jugoslavija je vrlo brzo pala u paklenu noćnu moru građanskog rata i mržnje. A niti neredi, štrajkovi i socijalni nemiri u Grčkoj u proteklih nekoliko tjedana ne predviđaju skori i miran ishod krize. Financijska tržišta su skeptična u pogledu eura zato što su europski čelnici već dali sve od sebe da krizu spriječe. Zato se predviđa da će neke zemlje napustiti eurozonu, jer više nikako nisu u stanju upravljati svojim ekonomijama u luđačkoj košulji eura. Kandidati su Grčka, Italija, Španjolska, Portugal i Irska. Sve je i manje vjerojatno da će Velika Britanija pristati da se odrekne funte u zamjenu za euro. Na kraju ostaju samo jače zemlje - kao što su Njemačka i Francuska. U tom trenutku više ne bi imalo smisla tjerati razbijeni i premlaćeni euro da ide dalje - navodi se na portalu Market Watch. Kao što kaže kolumnist New York Timesa nobelovac Paul Krugman, "izvlačenje" u slučaju Grčke neće, na žalost, biti dovoljno.
Problem solventnosti
Problem na koji se Krugman osvrće jest solventnost, a ne samo likvidnost. Jer deficit i dug Grčke premašuju sposobnosti bilo koje ekonomije. Tvrdi da Grčka, ako želi postati solventna, treba postići relativnu deflaciju, smanjiti troškove i cijene u odnosu na Njemačku i Francusku, čime bi dobila na konkurentnosti. S niskom inflacijom u Njemačkoj to znači produženo razdoblje deflacije s visokom cijenom nezaposlenosti i učinka, odnosno proizvodnje. To, također, povlači fiskalne poteškoće, smanjenje troškova i povećanje poreza. Iako bi to vjerojatno funkcioniralo, izazvalo bi i negativne posljedice, kao što je niži ekonomski rast i socijalni nemiri.
Daj bože.