Šibenčanin Ante Markov u fotelju JANAF-a zasjeo je 2008. Mjesto predsjednika uprave tog poduzeća koje dobro posluje pripalo mu je po političkoj liniji, odnosno pošto je HSS koalirao s HDZ-om na izborima 2007. i pomogao bivšem premijeru Ivi Sanaderu u osvajanju još jednog mandata. Do preuzimanja JANAF-a energetikom se nije nikada bavio. Smatra kako nedostatak iskustva u naftnom biznisu ne utječe na njegovo vođenje tvrtke jer se, kako kaže, ekonomija temelji na brojkama i principima. Brojke o poslovanju JANAF-a u tom mu dijelu idu u prilog jer je to javno poduzeće 2009. ostvarilo 464,9 milijuna kuna prihoda i 119 milijuna kuna neto dobiti, a u ovoj godini iz vlastitih sredstava kane uložiti 400 milijuna kuna. Markov je u ovom intervjuu istaknuo kako se ne može složiti s ograničavanjem plaća u javnim poduzećima.
• Kako objašnjavate da je JANAF u 2009. ostvario doista dobre poslovne rezultate – prihodi su iznosili 464,9 milijuna kuna, a dobit 119 milijuna kuna?
– Mi smo već i lani, kad smo iskazali rezultate za 2008., imali vrlo pozitivan trend rasta prihoda i povećanje dobiti i na neki je način 2009. nastavak tih trendova rasta. Prije svega onih iz poslovnih aktivnosti, odnosno transporta i skladištenja. Transport smo povećali gotovo sedam posto, tj. prevezli smo 6,9 milijuna tona sirove nafte, što je dobar rezultata s obzirom na krizu koja je lani dobrano dohvatila i Hrvatsku, ali i zemlje u regiji. Mi smo, naime, kompanija koja gotovo 80 posto svojih prihoda ostvaruje u inozemstvu. Dakako, vezani smo uz dolar i on nam je važna poluga u oslikavanju poslovnih rezultata. Zato nam je fluktuacija dolara vrlo važna; on je 2001. bio na povijesnoj razini od 8,5 kuna, a prije nekoliko mjeseci na 4,6 kuna. Štitimo donju razinu na koju ne želimo da ode naš ekvivalent u kunama, a s druge strane imamo obveze u kreditima pariškog kluba iz vremena osnivanja Jadranskog naftovoda. Podatak o našoj zaduženosti najbolje je mjerljiv prema pokazatelju koeficijenta zaduženosti koji iznosi 0,07 posto, što znači da samo 7 posto ukupne imovine ne pokrivamo iz svojih sredstava. S obzirom na naš dobar tržišni položaj, želimo novom dokapitalizacijom iznaći nova sredstva. Zbog toga uprava želi da se JANAF preseli u prvu kotaciju, što smo najavili i našem vlasniku, Vladi.
• U kojoj je fazi dokapitalizacija?
– Prvu smo dokapitalizaciju proveli i imamo osigurana sredstva za iduće dvije godine za dovršetak prve faze gradnje skladišta.
Ali, već sada razmišljamo o mogućem načinu financiranja druge faze našega investicijskog ciklusa. Kao mogući načini financiranja druge faze ulaganja su ili kreditno zaduženje ili dokapitalizacija ili zajedničko ulaganje. Uprava će, najvjerojatnije, predložiti našem vlasniku dokapitalizaciju. No dakako, odluka je o tome na našem vlasniku. Danas je to samo inicijativa uprave.
Također, pred odnošenjem smo odluke o formiranju tima koji bi se bavio pristupnim fondovima EU i korištenjem tim resursima. Dosta naših investicija može se financirati iz tih fondova, a 80 posto novca koji se iz njih povuče nepovratno je.
• Koliko biste novca uspjeli povući iz tih fondova?
– Za financiranje iz tih fondova ponudit ćemo projekt premještanja naše cijevi iz Krčkog mosta, izradu energetske trase između otoka Krka i kopna koja bi se gradila ispod mora. Energetskom trasom prolazit će naftovodne cijevi, ali mogu i sve druge energetske infrastrukture. Za energetsku trasu imamo idejni projekt i lokacijsku dozvolu.
• Takva trasa još kod nas ne postoji?
– Ne. Ne. To bi bio prvi takav projekt. I ako HEP, Plinacro i LNG budu zainteresirani, to bi se moglo realizirati kao zajednički projekt te bi tom trasom mogla, uz našu cijev, prolaziti i ostala energetska infrastruktura.
• Koliko će stajati taj projekt?
– Otprilike 300 milijuna kuna sa svim pratećim sadržajima i infrastrukturom.
• Koliko novca za svoje projekte možete izvući iz fondova EU?
– Na razini države ukupno će biti na raspolaganju 2,7 milijardi eura. JANAF će se javiti za dva projekta u vrijednosti otprilike 900 milijuna kuna. Dakako, vrlo su strogi kriteriji, kao što je to bilo i s pretpristupnim fondovima. Zato okupljamo tim koji će se time baviti. U njemu će biti i suradnici koje ćemo potražiti izvan Hrvatske.
• Najavili ste da će 2010. godina biti teška za JANAF zbog velikih ulaganja. Što sve kanite graditi?
– Ona će svakako biti teška, bit će to godina u kojoj treba tražiti ispravan put. Bitno je znati što hoćete, a nama su investicije već postavljene. Već u veljači imat ćemo natječaj za gradnju triju spremnika od 80.000 kubičnih metara za smještaj sirove nafte u Sisku. Istodobno, spremamo se za modernizaciju našeg naftovoda kojem je 30 godina. Pojedine dionice našeg naftovoda koji ima 622 kilometra negdje ćemo i posve mijenjati. Postoji mogućnost da se radi i paralelna cijev od Omišlja do Siska, tzv. protočnost u oba smjera u jednoj cijevi zamijenila bi se tako da svaka cijev ima jedan pravac, što je znatno sigurnije. Planiramo otvoriti još jedno poglavlje u razvitku JANAF-a. Kako smo veliki potrošači električne energije, pokrenuli smo tim za obnovljive izvore. Na svojim ćemo terminalima pokušati maksimalno iskorištavati obnovljive izvore jer želimo da naši terminali prednjače u takvom načinu ponašanja. Obično se naftne tvrtke doživljavaju kao zagađivači, ali želimo biti i jesmo ekološki svjesni. Za investicije smo u ovoj godini osigurali 400 milijuna kuna. Prije nekoliko mjeseci obavijestili smo javnost kako nam je želja da u sklopu JANAF-ovih infrastruktura u Sisku i Omišlju napravimo za jugoistočnu i središnju Europe spot-tržište nafte i naftnih derivata. To bi bila svojevrsna burza, gdje bi se okupljala ponuda i potražnja za sirovom naftom, trgovalo se u realnom vremenu i realnom robom. Onda bismo, uz naplatu skladišta, imali koristi i od dobrog posla u sklopu spot-tržišta. To je projekt kojim bi JANAF napravio iskorak pozicionirajući se kao regionalna kompanija.
• Kad biste pokrenuli to spot-tržište?
– To je vezano za infrastrukturu. Kad završimo spremnike u Sisku i Omišlju, bit ćemo spremni našim trgovcima omogućiti početak rada spot- tržišta. Do kraja ljeta u Sisku otvaramo dva skladišta, ondje počinjemo gradnju još triju, a u Omišlju planiramo gradnju ukupno osam novih spremnika za naftu. Kad ta infrastruktura bude gotova, moći ćemo početi trgovati. To će biti otprilike 2011. godine. Drugi je naš smjer da se JANAF kao naftovod koji je u jugoistočnoj Europi, ali je i povezan sa svim naftovodnim sustavima na tom području, na njih i fizički spoji kako bi se osigurala diversifikacija transporta. Treći je cilj, koji je i prvi, da naš naftovodni sustav obnovimo, ali i pojačamo paralelnim naftovodnim cijevima. Moramo imati na umu to da je ruski Gazpromnjeft preuzeo Naftnu industriju Srbije, kao i dvije rafinerije – Novi Sad i Pančevo, te da je ruski Zarubežnjev preuzeo Rafineriju Bosanski Brod. Te se rafinerije relativno brzo obnavljaju i postaju ozbiljni takmaci. Jasno, Ina to najavljuje ulaganja u rafinerije.
• Postoji i opasnost da bi se naše rafinerije mogle ugasiti?
– Tko prije bude spreman na tržištu ponuditi kvalitetno gorivo, imat će veće prednosti. Nama je u interesu da se hrvatske rafinerije razvijaju i nađu svoju nišu na našem i regionalnom tržištu. S Inom imamo izuzetno kvalitetne odnose i smatramo je najvažnijim partnerom, sad nam s njom istječe 10-godišnji ugovor i započinjemo pregovore s MOL-INA-om o dugoročnom ugovoru, kojim bi se definirali zajednički ciljevi i ulaganja. Osim tog dijela, naš je interes da se pozicioniramo i u vezi s derivatima.
Potrošnja derivata u razvijenim zemljama dosegla je maksimum, ali u Srbiji, Makedoniji, BiH i Albaniji ona će se podizati te će i biznis s derivatima postati dominantan. JANAF tu traži svoju šansu, i to jačanjem skladišne infrastrukture i na morskom i na kopnenom dijelu.
Energetika je sektor u kojem se može otvoriti prostor za zapošljavanje, ali treba naći modalitete koji neće povrijediti tržišnu utakmicu, a dat će priliku domaćim kapacitetima. Iako nekad u svojim stavovima pretjerujemo pa ispada da država ne bi smjela voditi računa o domaćim kapacitetima, u krizi svaka zemlja izuzetno vodi računa o domaćim tvrtkama, pa strane kompanije i nemaju baš mnogo izgleda da budu nositelji poslova. To ne bi smjela biti tabu tema. Naime, smatram kako u krizi, kao što je ova, treba i indirektno i direktno pomagati hrvatskom gospodarstvu. No, ovo je moj osobni stav.
• Smatrate li da Ina ima povlašten položaj u usporedbi s ostalim kompanijama jer joj se bilo dopustilo da nabije porezni dug od gotovo 2 milijarde kuna?
– Svakome tko ima vlastito iskustvo kredita neprihvatljivo je da je takvo što moguće. Velike kompanije poput Ine, koje su od početka stvaranja RH dale velik doprinos u obrani zemlje, financirale troškove, a u privatizaciji su prešle u privatne, našle su se u raskoraku u kojem je gospodarska kriza dosegnula vrhunac. Tada je pitanje da li pomoći takvim subjektima tako da ih se ne blokira i stvore uvjeti da oni mogu vratiti svoje dugove. Ne kažem da je to prihvatljivo i pravedno u odnosu prema građaninu pojedincu.
• Slažete li se s odlukom Vlade o ograničavanju plaća svim direktorima javnih poduzeća i državnih tvrtki?
– Jasno da se ja kao osoba koja radi u ovoj tvrtki, koja ostvaruje iznimne poslovne rezultate, ne mogu posve s tim slagati, ali mi je jasan takav stav Vlade. Plaće bi trebale biti vrednovane prema rezultatima. Kakve rezultate ostvarujete, takvu plaću i zaslužujete, kad su rezultati loši, i plaća treba biti loša.
Međutim, razumijem da je i Vlada htjela pokazati socijalnu osjetljivost i da je od sebe krenula. Treba razmisliti o diferenciranju u državnim tvrtkama da oni koji imaju dobar rezultat dobiju poticaj u obliku plaće. Državne se tvrtke ne mogu ni razvijati ako je na snazi zabrana zapošljavanja. JANAF se ne može širiti ako ne zapošljava nove kadrove. Ako svake godine ne primimo deset mladih ljudi, onda zaostajemo za konkurentnim tvrtkama. Sada zapošljavamo pripravnike. Mi ćemo se širiti i zapošljavati nove ljude.
Odluka Vlade o ograničavanju plaća dobra je općenito, ali mora biti različitosti prema tvrtkama na koje se odnosi.