Svjetski ekonomski forum, najpoznatiji po godišnjem okupljanju u Davosu, objavio je jučer svoj indeks inkluzivnog razvoja (Inclusive Development Index) koji je, uvjeravaju, alternativa mjerenju razvijenosti po stopi rasta BDP-a. Index bi trebao pokazivati razvijenost nacionalnih ekonomija prema životnom standardu i održivosti te umiriti zabrinutost zbog socijalne nejednakosti.
Rangirane su ukupno 103 zemlje prema uspješnosti usklađivanja rasta, jednakosti i održivosti, a među rastućim ekonomijama Hrvatska se pozicionirala na sedmome mjestu, iza Litve, Mađarske, Azerbajdžana, Letonije, Poljske i Paname, a iza nas, i to poprilično, ostale su članice skupine G20: Turska, Brazil, Indija, Kina, Rusija, Južnoafrička Republika... Najinkluzivnijih deset u razvijenim ekonomijama su Norveška, Island, Luksemburg, Švicarska, Danska, Švedska, Nizozemska, Irska, Australija i Austrija.
Za rastuće europske ekonomije, među kojima je i Hrvatska, ističu da su ostvarile koristi od članstva u Europskoj uniji pa se životni standard povećao, a nejednakost u bogatstvu značajno smanjila.
Možda oni vide nešto što većina hrvatskih građana ne vidi, no bitno je naglasiti da u takvim istraživanjima kvalitetu životnog standarda, uz visinu primanja i zaposlenost, određuje i dostupnost javnog zdravstva, obrazovanja i mirovina te socijalni transferi.
Potpisnici popratnog istraživanja konstatirali su da se tijekom posljednjih pet godina, unatoč rastu svjetske ekonomije, socijalna inkluzija smanjila ili stagnirala u 20 od 29 razvijenih ekonomija, a međugeneracijska jednakost saturirala u 56 od 74 rastuće ekonomije, što je posljedica desetljeća u kojima se rast stavljao ispred društvene jednakosti.
A kaj se tu ima komentirati od kad je Plenki i Kokolinda krenulo nas nenormalno. Autobusi, avioni, vlakovi nikad puniji odlazi narod pomognu ove zaostale države.