Golem uvoz po dampinškim cijenama trgovaca, previsoke kamatne stope na kredite (EU prosjek je 1%, hrvatski 6-7%), neriješeno pitanje poljoprivrednog zemljišta... samo su neki od razloga što se domaća proizvodnja mlijeka u lanjskoj godini srozala dodatnih 5%. Mljekare su otkupile oko 476 mil. kg, što ne pokriva ni 50% potreba, a broj aktivnih farmera u godini je sa 6700 pao na oko 6000.
– Danas u domaćem mljekarskom sektoru radi oko 20 tisuća ljudi i Vlada i Ministarstvo trebaju se zapitati je li im njihova propast u interesu. Kako je moguće da isti proizvod, trajno mlijeko ili polutvrdi sir u Hrvatskoj košta manje nego u zemlji iz koje potječe, a izvoz košta puno više nego prodaja na tržištu s kojeg potječe proizvod? Nije li to tipičan primjer dampinga – pita predsjednica Udruge Cromilk Rašeljka Maras. Dodaje da se i unatoč Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi koji je stupio na snagu u prosincu 2017. u nas litra uvoznog mlijeka prodaje za 3,50 kuna što pokazuje maksimalnu neodgovornost nekih trgovačkih lanaca prema tržištu i ekonomiji u kojoj i od koje žive, ali i nebrigu države za ovako važan sektor. Zakon nije dovoljno donijeti, potrebno ga je i provoditi, poručila je Maras.
A što ima loše u tome za nas potrošače da kupujemo mlijeko po 3.89 kn? I po toj cijeni je samo kad je na akciji(po 3.50 ga nema nigdje). Evo, seljačko domaće mlijeko je na mljekomatima 6 kn, a da je u trgovinama bilo bi i 7 i više! Pa tko bi ga po tako visokoj cijeni kupovao? Seljaci nisu rentabilni i ako ne mogu tržišno poslovati, neka ugase proizvodnju, nema tu mjesta sažaljenju, i poduzeća koja nisu tržišno konkurenta propadaju pa za njima nitko ne roni krokodilske suze, zašto bi OPG-i bili iznimka?!