MOL je znao tajnu o sirijskim poljima kad je ulazio u Inu?

Je li mađarski MOL kupio 2003. godine 25-postotni udio u hrvatskoj naftnoj kompaniji temeljem povlaštene informacije o vrijednim Ininim otkrićima u Siriji, koja je u to vrijeme namjerno bila skrivena od javnosti? To je pitanje koje si upravo postavljaju hrvatski istražitelji. Istražni organi pokrenuli su, naime, nove izvide kojima bi se moglo doći do visokih dužnosnika Ine i tadašnje Vlade, a za koje postoje indicije da su omogućili MOL-u da jeftino kupi Inu.

Povlašteni podaci

Dokumentacija kojom raspolaže USKOK upućuje na to da su upravo bogata nalazišta u Siriji glavni razlog zbog kojeg se MOL grčevito borio za kontrolu nad hrvatskom kompanijom. Više zaposlenika državne naftne kompanije prijavilo je Državnom odvjetništvu teške malverzacije u vezi s tim nalazištima. Pokažu li se prijave utemeljenima, mogle bi imati dalekosežne političke i pravne posljedice jer dovode u pitanje MOL-ovo vlasništvo nad Inom.

Stvar je u tome da se vrijednost naftnih i plinskih polja u Siriji 2003., kada je počela prva faza privatizacije Ine, koju je vodio tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, procjenjivala na 20 milijardi dolara. Polovica vrijednosti nalazišta išla je državi Siriji, a polovica Ini. MOL je ukupno za Inu ponudio 505 milijuna eura (25 posto plus jedna dionica). Informacije koje se sada slijevaju prema istražnim tijelima govore da je vrijednost sirijskih nalazišta spadala u krug povlaštenih poslovnih podataka koji su, navodno, procurili do MOL-a i imali za posljedicu prodaju državne kompanije daleko ispod cijene.

Teza koju tek treba provjeriti govori da je upravo zato MOL 2003. dao bitno jaču ponudu od OMV-a te uspio zatvoriti posao s hrvatskom Vladom prije nego što je OMV došao u priliku podići svoj ulog (nudili su 420 milijuna eura). Premda je DORH-u pristiglo više informacija koje govore da se manipuliralo vrijednošću sirijskih nalazišta, odnosno da je podatak o njihovoj stvarnoj vrijednosti nelegalno dostavljen MOL-u, još nije otvorena formalna istraga. No, dokopaju li se tužitelji originalnog elaborata o vrijednosti nalazišta nafte i plina u Siriji, stvari bi mogle izgledati bitno drukčije nego danas. Taj bi podatak (potvrdi li iznesene brojke) značio otvaranje istražnog postupka u sklopu kojega bi se moralo odgovoriti na pitanja tko je MOL-u dostavio povjerljive informacije, tko je od toga ubrao, i kakvu, korist te jesu li za vrijednost naftnih polja znali članovi Vlade Ivice Račana koji su 2003. proveli prvu privatizaciju Ine. Otvaranje takve istrage za sobom bi moralo povući i kudikamo važnije pitanje, a to je poništavanje privatizacije Ine. To, pak, spada u vrlo složena pravna pitanja s međunarodnom dimenzijom, ali i u osjetljive političke teme čija sudbina u prvom redu ovisi o političkoj hrabrosti, sposobnosti i mudrosti Vlade.

Mađarski MOL provodio je istražne radove na dva bloka u Siriji od 1995. do 1998., no nije pronašao ništa. Ina 1998. počinje svoje četverogodišnje istražne radove na bloku 100-tinjak kilometara udaljenom od onog na kojem su istraživali Mađari. U četiri godine trebalo je snimiti seizmiku i izbušiti tri bušotine. U lipnju 1998. potpisan je ugovor sa sirijskom nacionalnom naftnom kompanijom SPC. Još 1996., kada je odlučeno o ulasku u Siriju, Ina je s američkom tvrtkom Trans-Global Petroleum potpisala ugovor kojom joj je ta kompanija trebala pomoći pri ulasku u Siriju. No 1998., dva dana prije isteka, Ina s Amerikancima raskida ugovor i potpisuje novi s agentom iz Sirije „Ganama“. Trans Global tada pokreće tužbu. U listopadu 2000. američki odvjetnik koji je zastupao Inu traži od Ine da se odrekne studije i njenih rezultata kako bi se izbjeglo plaćanje odštete. Ina to odbija te kasnijom presudom plaća Amerikancima 2,5 milijuna dolara. Upravo je taj iznos bio početni dokaz kako se ondje nalazi potencijalno golemo otkriće jer je deriviran iz Ininih potencijalnih rezervi, koje su dane u elaboratu, a koji je imao i Trans-Global. U njemu su navedene rezerve od 80 milijuna tona ekvivalenta nafte i vjerojatnost otkrića 45 posto.

Prvi rezultati

Već u travnju 2002. pojavljuju se prvi rezultati na bušotini Jihar-1, gdje je mjerenja izvodio mađarski „Geoinform“, koji je time dobio uvid u sve karakteristike ležišta. Do kraja 2002. na bušotinama Palmyra-1 i Al Mahr-1 potvrđena su otkrića tri plinsko-kondenzatna polja. U trenutku otkrića, nakon samo tri bušotine, već je potvrđena prva vrijednost od 20 milijuna dolara s potencijalom rasta. No tada istraživači dobivaju zabranu ikome govoriti o onome što su našli. Informacija o otkriću ide s kontrolnog tornja do Inina ureda u Damasku, koji pak informaciju šalje u Zagreb direktoru za istraživanje. U to vrijeme je direktor istraživanja i proizvodnje te ujedno član uprave Željko Belošić. Predsjednik uprave bio je Tomislav Dragičević, a predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić, sadašnji ministar financija. Informacija o otkriću nije objavljena. MOL 2003. nudi za Inu 505 milijuna eura, a austrijski OMV 420 milijuna eura. OMV u zadnji čas pokušava većim iznosom promijeniti rezultat, no ne uspijeva. Vlada 2003. MOL-u prodaje 25% plus jednu dionicu Ine te mu daje dodatna upravljačke prava kojima dobiva pravo veta na odluke. Rezultat otkrića u Siriji objavljen je nedugo potom, 2004. Otkriće automatski povećava vrijednost cjelokupne kompanije. Željko Belošić ubrzo se zapošljava u MOL-u, a Tomislav Dragičević ostaje na čelu Ine sve do 2010. godine.

U međuvremenu MOL kupuje dodatni udio u Ini te pod sumnjivim okolnostima, za koje se sudi Ivi Sanaderu, bez dovoljnog broja dionica dobiva kontrolu nad cijelom Inom. Godine 2008. Ina na trgovini naftnim derivatima, za što je bio zadužen član uprave Josip Petrović, gubi 1,5 milijardi kuna. Petrović nakon toga dobiva posao u MOL-u, a mađarska kompanija nudi financijsku „pomoć“ Ini otkupom njezinih nalazišta u Siriji. U ponudi koju posjeduje Večernji list Mađari nude samo 200 milijuna dolara za 50% sirijskih nalazišta. Istovremeno Ina svaki mjesec iz Sirije prima neto dobit od oko 70 milijuna dolara te sa Sirijcima ima potpisan ugovor na 20 godina.

Bivši šef Hanfe nedavno je u intervjuu istaknuo kako postoji opravdana sumnja da je MOL kod privatizacije Ine imao povlaštenu informaciju kojom je nelegalno kupio 25 posto Ine. Jučer se Samodol nije javljao na mobitel.