MOL-ov plan o biorafineriji u Sisku gubitak i za grad i za 500 radnika

Kad je Vlada Ivice Račana prije trinaest godina prodavala udio Ine mađarskom MOL-u dogovorena je i modernizacija rafinerijskih postrojenja. No od toga do danas gotovo ništa nije učinjeno. Tada se očekivao procvat prerade nafte, veća proizvodnja i nova radna mjesta, no danas se rade nove studije, koje trebaju pokazati isplativost postojanja rafinerija pa se naginje i njezinu gašenju u Sisku, a vjerojatno i u Rijeci. Ali se isto tako kao kompenzacija razmatra ideja o gradnji biorafinerije u Sisku, za što je već izrađena i studija.

Direktiva o bioetanolu

No bez obzira i na tu moguću kompenzaciju, grad Sisak bi gašenjem rafinerije ekonomski i socijalno puno izgubio, jednako kao i Ina i domaće gospodarstvo. Jer, ako se i sagradi biorafinerija, kaže nam naš sugovornik, ostat će tek oko 100 zaposlenih, danas ih je 600, a kapacitet će biti toliki da se zadovolje europske direktive o obveznom sadržaju bioetanola u motornim gorivima. Kapacitet biorafinerije bio bi oko 100.000 tona, a investicija vrijedna oko 100 do 150 milijuna eura.

No budući da u Hrvatskoj više nema projektnih kuća ili drugih subjekata koje bi takvu tvornicu mogle projektirati i graditi, morale bi se i za taj projekt koristiti usluge iz inozemstva. Prednost bi eventualno mogli dobiti domaći lokalni poljoprivrednici jer se može očekivati da bi se od njih otkupljivale sirovine za bioetanol tj. žitarice, uljarice i slično, no i to je upitno.

Neke ekološke prednosti također bi se tako postigle jer bi se korištenjem biogoriva omogućilo smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova u prometnom sektoru. Dio naših sugovornika smatra da bi bila ispravna opcija da opstane i postojeća rafinerija i da se dodatno gradi nova tvornica bioetanola jer da prostora i infrastrukturnih preduvjeta ima.

Sadašnja rafinerija ima više od dva milijuna korisnika, prerađuje domaću naftu koja je jeftinija od, primjerice, ruske ili bliskoistočne, a i sa sadašnjom preradom manjom od milijun tona posluje pozitivno. No već je prije zaključeno da, bez obzira na hrvatsku računicu, Mađari gledaju što je njima isplativije. Odnosno, zatvaranjem hrvatske rafinerije u Sisku, pa onda i u Rijeci, domaća bi nafta odlazila prema MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj ili Slovačkoj.

Tako se dogodilo da su, umjesto prvotnog razmišljanja da MOL i Ina budu ravnopravni partneri, te dvije tvrtke postale tržišni konkurenti, a pritom Ina sve više slabi. Mađari koriste situaciju u kojoj Hrvatska nema ni energetsku strategiju, ni strategiju za Inu, pa su i prošli tjedan tijekom političke preokupacije sastavljanjem Vlade iskoristili priliku i započeli probni transport sirove nafte iz Siska prema Rijeci, navodno s ciljem da konačna destinacija uskoro postane Mađarska.

Nema jamstva

Najlošija bi opcija bila zatvaranje rafinerije u Sisku, bez da se izgradi biorafinerija. Jer bez obzira na naručenu studiju, za gradnju tvornice za proizvodnju bioetanola još nema konkretnih dokumentacija ni početka radova pa ni jamstva da će se graditi kada se i ako zatvori postojeća rafinerija u Sisku.

Tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić iskazao je nepovjerenje i u opstanak ne samo sisačke nego i riječke rafinerije. Sada je na potezu novi ministar za energetiku i zaštitu okoliša, što će vjerojatno preuzeti Slaven Dobrović. Prvi test upravo će mu sigurno biti rafinerija u Sisku pa onda i cijela politika vezana za Inu i MOL.

>> Petrov: Most će tražiti sankcije zbog noćnog transporta nafte