Najtraženiji IT kadar

Razvoj tržišta i konkurencija potaknuli su i sve veću potražnju za kvalitetnim kadrom u pojedinim sektorima. Prije nekoliko godina, primjerice, to se događalo s financijskim sektorom, a u posljednje vrijeme naslijedio ga je informatički sektor. Potraga za IT kadrom sve je veća, a fluktuacija unutar sektora sve izraženija.

– Zbog toga se često događa da su osobe u tom sektoru precijenjene u plaćama, što će se u sljedećoj, zrelijoj fazi, promijeniti i tada će standardi biti ujednačeni – tvrdi jedan od sudionika okruglog stola Alojzije Jukić, direktor HP Hrvatska, te dodaje: – Tako ljudi neće prelaziti na drugo radno mjesto zbog plaće, jer će one biti gotovo ujednačene, nego će to činiti zbog posla ili sustava.
Jukić nadalje tvrdi da je razlog potražnje za IT kadrom vezan za snažan rast određenog broja postojećih lokalnih i regionalnih IT tvrtki, koje na različite načine nastoje privući novi kadar, a jedna je od metoda i visina plaće.

Marija Zovko Kordić, voditeljica ljudskih resursa u KING ICT-u, kaže da je kod njih u zadnje dvije godine mnogo ljudi prošlo postupak selekcije, no da se nisu susreli s ljudima koji traže velike plaće, kraće radno vrijeme i druge beneficije, koje je nemoguće realizirati. Ističe da u motivaciji postoje razlike.

– A kada već spominjemo plaću kao motivaciju, prema našem iskustvu, kandidati u razgovorima za posao na prvo mjesto stavljaju mogućnost obrazovanja i razvoja. Kada i ljudi odlaze iz tvrtke, obavljamo izlazni razgovor, no ni tada se kao razlog ne navodi visina plaće – kaže Zovko Kordić.
To potvrđuje i Natalija Frait, direktorica odjela za ljudske potencijale u IBM-u Hrvatska, tvrdeći da se nije susrela s osobom kojoj je plaća bio glavni motiv, nego upravo profesionalni razvoj, po čemu je IBM poznat, ili pak želja za hijerarhijom u određenom razdoblju.

– No, vrlo često veće i poznatije kompanije zaposlenicima služe kao dobra referenca i mjesto skupljanja iskustava, što im poslije može poslužiti kao dobra odskočna daska kada motiv zaposlenja ipak bude novac – tvrdi Hrvoje Balen, član uprave učilišta Algebra.
I Frajt također ističe da je rad u velikoj tvrtki dobra referenca, ali i prednosti u edukaciji.

Rast plaća u IT sektoru
Igor Ivanović, direktor Invente, manje tvrtke, tvrdi da o primanju novih zaposlenika ponekad odlučuju mjesecima, te da zahtjeva za visokim plaćama ima.
– Javljaju se ljudi koji su radili u većim kompanijama te za manje zahtjevne poslove dobivali veću plaću nego što smo mi u stanju platiti za složenije poslove – kaže Ivanović.

– Zbog zakona ponude i potražnje plaće osoba u IT sektoru rastu. A kako Algebra surađuje s gotovo svim velikim hrvatskim tvrtkama, svakodnevno slušam o takvim slučajevima – kaže Balen. Primjerice, jedna velika trgovačka tvrtka koja je nedavno tražila nekoliko programera/projektanta na Java platformi odabrala je u uži izbor nekoliko ljudi koje je pozvala na intervju. Bili su iznenađeni uvjetima koje je postavio jedan od njih: rekao je da bi radio svaki drugi dan, četiri sata na dan, ostalo od kuće, uz posebne uvjete godišnjih odmora, da želi službeno vozilo, plaću gotovo tri puta veću od hrvatskog prosjeka...

Da ne bi narušio cjelokupni sustav plaća i vrijednosti, taj poslodavac morao je odustati od angažmana takve osobe i potražiti rješenje na drugi način, odnosno posvetiti se obrazovanju ljudi preko ciljanog IT školovanja, koje traje dosta dulje, ali je na koncu znatno isplativije. Navedena osoba čak nije završila fakultet, ali je imala iskustvo rada u poznatim tvrtkama. Stečene stručna sprema čak i nije problem, jer za mnogo poslova u informatici fakultet nije uvjet, ali u Hrvatskoj se još uvijek,
kada je o informatičarima riječ, traže jedino ljudi koji su završili fakultet, najčešće FER – tvrdi Balen.
– Vani visoko obrazovanje za neka zanimanja u informatičkoj struci nije uvjet.

Tako se za posao programera traži srednja stručna sprema, uz specijalistička usavršavanja. Mislim da se i u tom području premalo državu upozorava na razinu potrebne edukacije – kaže Jukić, koji ističe da bi takvo obrazovanje trebalo početi još u osnovnoj školi.

Frait potvrđuje potrebu obrazovanja od najranije mladosti, te kao primjer uzima Amerikance, koji se već u ranom školovanju uče samouvjerenosti koja im olakšava prodaju, prezentaciju..., što u Europi nije slučaj.

– U SAD-u se od malih nogu uči da je bitno biti uspješan, a da bi svi na neki način uspjeli, postoje raznorazna natjecanja, discipline i različite razine tako da se svatko negdje može pronaći. U nas se, na žalost, priznaju samo zlatne medalje, i to iz određenih disciplina, tako da većina učenika i studenata ne uspijeva dovoljno izgraditi svoje samopouzdanje. Naravno, dogodi se i to da oni koji imaju previše samopouzdanja ne izgrade dovoljno stručna znanja i kompetencije pa se naši poslodavci nakon prvotne odlične prezentacije i životopisa znaju razočarati – tvrdi Balen.

Kada je riječ o fluktuaciji kadra u informatici, Zovko Kordić kaže da je i tome razlog odnos ponude i potražnje.

Fluktuacija kadrova
Natalija Frait nedavno se vratila s rada u Austriji, te iz iskustva kaže da kada se usporede razvijenija i manje razvijena tržišta
rada vidi se da u razvijenim tržištima nema tolike fluktuacije ljudi, kao što je, primjerice, u našoj zemlji.
– U Austriji gotovo i nema fluktuacije u kompanijama. Tržište je mrtvo, a ovdje se borimo za nove kadrove i želimo ih zadržati što boljim alatima.

– U King ICT-u do ljudi dolazimo head huntingom ili natječajem. Odnosno, kada tražimo osobu koja treba imati specifične kompetencije iz određenog područja kojih ima jako malo na tržištu, onda rabimo head hunting, a u ostalim slučajevima kandidate biramo preko natječaja. Korisna je i suradnja s fakultetima. Primjerice, zadnje iskustvo imali smo u svibnju s Fakultetom organizacije i informatike iz Varaždina. Pozvali smo studente na praksu. Razgovarajući s njima, uvidjeli smo tko je za što zainteresiran, uključili smo ih u postupak selekcije te na koncu s nekima sklopili ugovor o radu – kaže Zovko Kordić.

Sudionici okruglog stola slažu se da se najveća praksa stječe radom i usavršavanjem.
Jukić kaže da u HP-u rabe model razvoja kadrova u formuli 70:20:10, odnosno sedamdeset posto iskustva stekne se radom, dvadeset posto mentorstvom, komunikacijom i s ljudima koji imaju više iskustva. Deset posto klasična je edukacija.

– To je model kako graditi kadar. Jer ako nemate iskustva u praksi, pitanje je kako ćete se snaći u iznenadnim i stresnim situacijama. I to je problem s kojim se u IT-u susrećemo. Ako, na primjer, padne poslovni sustav u banci koja se služi IT-om, bankari traže brzo rješavanje problema. Osoba se mora znati snaći i djelovati u toj stresnoj situaciji – kaže Jukić.

– Problem je i hrvatskih kompanija koje žele gotov kadar, što nije lako. Kada tvrtka i zaposli osobu koja dolazi sa studija, ona ipak mora proći internu obuku – kaže Balen, te upozorava na potrebu educiranja “zaposlenika po mjeri”, u čemu u posljednje vrijeme Algebra često surađuje s poslodavcima koji traže IT specijaliste.

Ta edukacija obuhvaća oblikovanje edukacijskog programa za određene tehnologije, pomoć pri organizaciji prijava i šire selekcije, izbor kandidata koji će proći specijalističke edukacije te na kraju i samu izvedbu u suradnji s internim ekspertima. Ovako osposobljeni zaposlenici više će težiti dokazivanju kroz posao, a ne instant-zaradama, a i njihov proces prilagodbe bit će znatno kraći. Dakle, treba krenuti od edukacije – kaže Balen.

Jukić ističe još jedan hrvatski problem: odgovornost prema poslu i preuzetim obvezama.
– Ljudi brzo odustaju, idu dalje računajući da će drugdje biti lakše. Ti problemi nisu prisutni samo u IT-u. Mnoge su tvrtke orijentirane prema definiranom cilju, što bi zaposlenici trebali pratiti. No, zaposlenik često pokušava nešto drugo raditi, što je neodgovornost prema poslu, ili pak ide pogrešnim putem prema planiranom cilju, ili se jednostavno izgubi u utrci – kaže Jukić.