Ne dajte da vam masovni turizam uništi prirodne ljepote Hrvatske

U Zagrebu se krajem tjedna održala konferencija kojom je zaključena tema ovogodišnjeg programa ARTUR koji je organiziralo Društvo arhitekata Zagreba, objedinjujući iskustva arhitekata i turističkih djelatnika. Posebni gosti bili su predstavnici nizozemske agencije KasselKramer, odgovorne za rebrendiranje Amsterdama kao turističkog središta. Uz predsjednika DAZ-a Tea Budanka, pozdravni govor na konferenciji održala je veleposlanica Kraljevine Nizozemske u RH Stella Ronner-Grubačić.

Što vas je potaknulo da podržite ARTUR?

Naš angažman ne treba gledati o okviru šireg programa podržavanja pozitivnih društvenih promjena koje se javljaju u procesu ulaska nove članice u EU. ARTUR se zalaže za integrativni pristup razvoju turizma koji uz tržišnu logiku uvažava mišljenja svih koji na kreativan način mogu pridonijeti osnaživanju turističkih središta. U tome je njegova vrijednost, a mi smo ga podržali jer se nadamo da će nizozemsko iskustvo s polja kreativnog dizajna i arhitekture pridonijeti jačanju potencijala vaših destinacija.

Smatrate li da Hrvatska na pravi način koristi svoj turistički potencijal?

Turizam je vaša najvažnija gospodarska grana. Zbog toga je vrlo logično da ga želite maksimalno razviti i kapitalizirati. Pritom ne biste bili prvi koji bi mogli pogriješiti prevelikom eksploatacijom vlastitih resursa. Čini mi se da ste u ovom trenutku točno na granici između očuvanja i eksploatacije, a projekti koje ćemo na konferenciji predstaviti pokazuju kako se interdisciplinarnim pristupom mogu izbjeći pogreške koje su druge zemlje, pa i neke iz vaše regije, napravile sa svojim turističkim ljepotama, upropaštenima prebrzim i previše divljim razvojem turizma. U ove četiri godine osobno sam se uvjerila koliko je vaša zemlja bogata prirodnim ljepotama i želim pomoći u njihovu očuvanju.

Tu je i primjer Dubrovnika, čija je stara jezgra zaštićena od devastacije, ali je istodobno pregažena turistima s kruzera.

Nužno je ponovno uključivanje što većeg broja različitih stručnjaka. Ljudi s drukčijom perspektivom pravi su generator promjena i svojevrsna garancija boljeg imidža grada. Ako se na jednom mjestu okupe turistički menadžeri, arhitekti, povjesničari, ali i predstavnici građana koji u Dubrovniku žive, velika je vjerojatnost da će njihov konačni cilj biti onaj koji zadovoljava sve strane. U slučaju Amsterdama, mnogo su pomogli arhitekti koji su o gradu promišljali na drukčiji način od gradskih vlasti, turističkih biroa ili samih stanovnika.

Česta asocijacija na Amsterdam je legalna marihuana. Je li takav imidž pomogao ili odmogao razvoju grada?

Rekla bih – i jedno i drugo. Tijekom prošlih nekoliko godina uložen je napor da se naglasi šira lepeza ponude. Obnavljanje starih muzeja bio je važan korak u nastojanju da se pokaže kako grad može ponuditi mnogo više od legalne marihuane. Amsterdam je moj grad i osobno bih zaključila da je na cijeni zbog tolerancije, gostoljubivosti i opuštene, zabavne atmosfere koja u njemu vlada, a vi procijenite ima li to, između ostaloga, veze s legalnošću određenih lakih droga.

Nakon dolaska u RH bili ste šokirani stupnjem netolerancije koju je Split pokazao za vrijeme prvog gay pridea. Koliko takvi izgredi utječu na imidž naše zemlje u svijetu?

Prošle godine pride je prošao bez incidenata, a čak i godinu prije atmosfera je bila nešto bolja, iako je zahtijevala velike mjere sigurnosti. U tom smislu, možda je bilo potrebno da se dogodi jedan takav šok, da se podigne svijest o nužnosti promjena. Sretna sam što mogu primijetiti da je Split od 2011. napravio velik korak prema toleranciji, a to je dobro i za grad i zemlju.

Smatrate li da se odnos i prema drugim manjinama u Hrvatskoj unaprijedio?

Prošle godine ušli ste u EU, što je podrazumijevalo velik napredak u vezi s pitanjem manjina, ali to ne znači da ste s tim procesom gotovi. Isto je i s Nizozemskom – u tako važnim područjima uvijek postoji mjesto za napredak. Često citiram Viviane Reding, koja je, govoreći o famoznom Poglavlju 23 koje se, među ostalim, odnosi i na prava manjina, rekla: “Ono nikada neće biti zatvoreno.” To vrijedi za sve članice EU.

U posljednje vrijeme čini se da zemlje sjeverozapadne Europe, uključujući Nizozemsku, bilježe novi val konzervativizma, pa čak i ksenofobije.

Ljudi u Nizozemskoj, kao i u drugim zemljama, zabrinuti su zbog ekonomske krize i osjećaju kao nepravdu to što dio njihova novca, za koji vrlo naporno rade, odlazi u druge zemlje. Tu njihovu brigu vlade moraju ozbiljno shvatiti. Zbog toga je važno da se sve članice, i stare i nove, drže kriterija i ispunjavaju svoje obaveze prema EU kako bismo održali funkcioniranje sistema. U protivnom, slijedi nam novi val populizma.

Kriza se često najsnažnije odražava na financiranje kulture, pa mnogi u takvoj situaciji traže spas u ambasadama bogatijih zemalja. Kako birate projekte koje financirate?

Prvi je kriterij postojanje poveznica s nizozemskom kulturom. Tako je u svim našim ambasadama. Dobri primjeri su Zagrebačko kazalište mladih i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, koji su uz našu podršku dovodili nizozemske umjetnike. Mi u Hrvatskoj potrošimo 10 do 15 tisuća eura godišnje samo za kulturu, i važno nam je da se i u Nizozemskoj naši projekti prepoznaju kao doprinos promociji nizozemske kulture.

Kakvo je vaše iskustvo rada s ravnateljicom ZKM-a Dubravkom Vrgoč? Spekulira se da bi ona trebala preuzeti HNK u Zagrebu.

Vrlo dobro! Surađivali smo nekoliko puta, sa ZKM-om, ali i s njihovim Festivalom svjetskog kazališta. U samom HNK podržali smo postavljanje “Pet tanga” velikog koreografa Hansa van Manena 2011. godine. Moram vam reći da smo zadovoljni i suradnjom u drugim gradovima te na velikom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox. Također, u bližoj budućnosti u Hrvatsku planiramo dovesti jednu veliku ikonu nizozemske kulture, ali to je sve što vam u ovom trenutku smijem reći.

Osim promocije vaše zemlje, postoji li još selekcijskih kriterija u projektima koje podržavate?

Nizozemska puno ulaže u arhitekturu, dizajn i ples. Manifestacije koje se bave tim oblicima umjetnosti imaju određeni prioritet.

Ples je u Hrvatskoj prilično marginaliziran. Kakav je status plesa u Nizozemskoj?

Ne bih se složila da je marginaliziran! Bar ne na osnovi prijedloga za suradnju koje dobivamo od vaše plesne scene, a koji su brojniji od svih drugih umjetničkih projekata. Suvremeni ples jedna je od najjačih spona između Hrvatske i Nizozemske i rekla bih da njegovi protagonisti itekako dobro znaju kako se umrežiti. Čak smo u ambasadi razgovarali o potrebi boljeg balansiranja između različitih oblika umjetnosti, da ne ispadne da se bavimo samo plesom, pogotovo s obzirom na ograničenost našeg budžeta. 

>> Ronner-Grubačić: Split nije izolirani incident 

>> Crikvenički Jadran zapošljava 300 sezonaca