Zbog dugotrajne suše koja je proteklog ljeta desetkovala urod brojnih hrvatskih poljoprivrednika, Croatia osiguranje u protekla je dva tjedna isplatilo 12,6 milijuna kuna naknada, dok ukupne procjene za više od 1000 osiguranih poljoprivrednika iznose oko 13,7 milijuna, objavili su jučer iz te kompanije.
No dok se poljoprivrednici, s jedne strane, i dalje teško odlučuju za osiguranje “tvornice pod vedrim nebom”, čini se da ni navodnjavanje ne ide prema planu, o čemu će se na skoroj tematskoj sjednici saborskog Odbora za poljoprivredu na čelu s Marijanom Petir, zakazanoj za 20. listopada, razgovarati s veleposlanikom Izraela Ilanom Morom i ministricom poljoprivrede Marijom Vučković.
Suša najveći neprijatelj
Zna li se da je suša u ljetnim mjesecima u Hrvatskoj u razdoblju od 1980. do 2014. bila najveći pojedinačni uzrok šteta uzrokovanih klimatskim promjenama, te da je samo od 2013. do 2016. prouzrokovala štetu od ukupno 3 milijarde kuna – što je jednako 43% izravnih potpora isplaćenih za poljoprivredu u istom razdoblju – u ovome bismo trenutku morali navodnjavati i 50-60% obradivih površina, tvrde stručnjaci.
No na začelju smo EU. Prema Nacionalnom projektu navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV) iz 2005., Hrvatska je raspolagala s 244.000 ha površina pogodnih za navodnjavanje i još 600.000 ha s manjim ograničenjima. Do 2020. planiralo se navodnjavati čak 65.000 ha. No na nedavno zastupničko pitanje M. Petir na tu temu, iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja odgovorili su da je kroz NAPNAV dosad omogućeno navodnjavanje 14.766 ha kroz sustave javnoga navodnjavanja, a gotovo isto toliko, ističu, i kroz privatne sustave.
Dodatni zamašnjak daju mjere Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020.
– 666 mil. kuna namijenjenih gradnji 17 sustava javnog navodnjavanja ukupnog obuhvata 7072 ha, od kojih je pet na 1747 ha dovršeno, a preostalih 12 na 5325 ha planira se dovršiti do kraja 2023.
Seljacima skupi priključci
– Za podizanje konkurentnosti i održivosti hrvatske poljoprivredne proizvodnje potrebno je osigurati dostupnost vode, uz cijene koje neće dodatno financijski opterećivati naše poljoprivrednike – kaže M. Petir.
No zbog gospodarske krize 2009. NAPNAV nije ostvaren, dok i neki sustavi koji su sagrađeni državnim novcem stoje neiskorišteni ili nisu ispunili svoju svrhu jer ih koristi mali broj poljoprivrednika, objašnjava ona. Zapravo nema gradnje sustava navodnjavanja ako nema krajnjeg korisnika koji je obvezan priključiti se na sustav nakon njegova završetka pa se vrtimo u začaranom krugu iz kojega kao pobjednici svake godine izlaze samo uvoznici.
– Iako navodnjavanje omogućuje sijanje i drugih kultura, a ne samo jedne, odnosno dvije žetve na određenim površinama, kao i prelazak na uzgoj dohodovnijih kultura, interes poljoprivrednika još uvijek je malen. Trošak navodnjavanja ne podnose sve poljoprivredne kulture jednako pa je isplativije uzgajati one koje imaju veću cijenu kako bi se on pokrio. Cijene opreme i priključaka su visoke, a na to treba dodati i cijenu navodnjavanja po hektaru od 600 do 700 kuna godišnje – rekla je Petir.
Problem je i u usitnjenosti parcela, te nesigurnosti što se tiče dugoročnog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta. Stoga su velika očekivanja i od novog zakona o poljoprivrednom zemljištu kao i zakona o komasaciji.
– Uzor većini zemalja u navodnjavanju je Izrael. Više od 60% površina u toj zemlji definirano je kao polusušno ili sušno. Obradive površine Izraela iznose 420.000 ha, od čega je čak 46% pod sustavima navodnjavanja – ističe Petir.
A dok se u nas govori o 1,56 mil. ha obradivog zemljišta (po nekima i 2,7 milijuna), naš je rezultat, prema statistikama EU, više nego porazan. Navodnjavamo svega od 2,1 do 2,4% površina. Izrael je uz pomoć navodnjavanja kap po kap i desalinizacije postao staklenik iz kojega se u zimskim mjesecima Europa opskrbljuje brojnim vrstama voća i povrća te cvijeća – uvoze tek žito, uljarice, šećer i nešto mesa, a Hrvatska je i s dvostruko manje stanovnika i dalje ovisnica o uvozu te samodostatna samo u proizvodnji žitarica, uljarica, šećera, jabuka i mandarina.
>> VIDEO Počela sanacija - Vrtače se otvorile nakon potresa: 'Nikad nije bilo naznaka da se nešto događa tu ispod'
Sjećam se da je strategija HR bila turizam i poljoprivreda. Ova prva, iako na neki način devastirana u smislu rasprodaje hotelskih kompleksa strancima nam ipak donosi dobru zaradu i cijelo vrijeme napreduje. Ova druga se cijelo vrijeme bori sama sa sobom i premda je prošlo 30 godina umjesto napredka cijelo vrijeme slušamo da smo na začelju , a seljaci uglavnom preživljavaju na račun dotacija iz fondova EU. Možada problem leži u činjenici da još uvijek nismo zemlju prepustili strancima kao što smo to učinili s hotelima i apartmanskim naseljima. A možda je problem u pristupu poljoprivredi. Gradili su se hoteli za stoku, PG su opustošeni, a zemlja nacionalizirana od strane države. Nešto se dalo u zakup dok je još zemlja imala potencijal (kalcifikacija, gnojenje, infrastruktura), a zakupci su je koristili bez ulaganja. U nekim djelovima je funkcionirala i protugradna zaštita koja danas tvrde nikom nije potrebna. U nekim djelovima Lijepe naše je provedena komasacija kao preduvjeti za navodnjavanje i odvodnju u slučaju prekomjernih oborina, ali niti dan danas nisu u funkciji. A i tko bi to trebao voditi. Većina dipl. ing. agronomije je dobilo nogom u guzicu iako su školovali seljači kadar koji danas vodi poljoprivredu. Uglavnom su se snašli otvarajući poljoprivredne apoteke jer ipak je trgovina najlakši način za dobru zaradu. I sad je situacija da većina agronoma radi u poljoapotekama, a na terenu s poljoprivrednim proizvođačima nitko.