Globalizacija svjetskog tržišta i novi poslovni modeli doveli su do revolucionarnih promjena u zračnom prijevozu. O trendovima i poziciji Hrvatske u tome razgovaramo s Omerom Pitom, ravnateljem Agencije za civilno zrakoplovstvo.
Koji su glavni izazovi za zrakoplovnu industriju?
Osim općih izazova kao što je recesija, koja negativno djeluje na prometnu potražnju, kad je riječ o zračnom prijevozu, treba izdvojiti globalni manjak kvalificiranih kadrova, zagušenost globalnih prometnih čvorišta i zračnih putova, a tu su i sve stroži ekološki zahtjevi koji poskupljuju poslovanje kompanijama. Sve spomenuto u uvjetima deregulacije tržišta zračnih prijevoznika zahtijeva nalaženje poslovnih modela koji će moći osigurati razvoj industrije. Na razini Europe izazovi su identični globalnima, a imajući na umu rascjepkanost nacionalnih zračnih prostora u Europi, upravljanje zračnim prometom i povećanje protočnosti jedan je od prioriteta.
Kakva je situacija u regiji i posebno Hrvatskoj?
Hrvatska također osjeća sve globalne i regionalne izazove. Međutim, glavni je izazov pred hrvatskom zrakoplovnom industrijom kreiranje i provođenje proaktivne i realistične nacionalne strategije zračnog prometa koja će osigurati da svi elementi sustava zračnog prometa opstanu, imajući na umu činjenicu da su u Hrvatskoj već na snazi gotovo svi europski propisi te da će formalnim ulaskom u EU državni suverenitet nad prometom u velikoj mjeri biti prenesen na Europsku komisiju.
Koje su glavne zadaće regulatora u tome?
Regulatori imaju zadaću urediti zračni promet na način da se postignu pozitivni učinci i realiziraju postavljeni ciljevi uz što je moguće manji negativan učinak na industriju. To nije lagan zadatak i pred regulatorima je izazov da donose propise koji su ekonomski, organizacijski i tehnološki održivi. Prije svega potrebno je osigurati adekvatnu sigurnost i zaštitu zračnog prometa; osigurati tržišnu utakmicu u poslovanju avioprijevoznika te ukloniti državno subvencioniranje; aerodromske usluge i usluge kontrole leta izložiti konkurenciji u mjeri u kojoj je to moguće, odnosno onemogućiti zloporabe monopolnog položaja kroz nadzor cijena usluga i transparentnost poslovanja.
Postoji li razlika u viđenju razvoja zrakoplovne industrije aviokompanija i regulatora?
Tradicionalno, velik broj takozvanih nacionalnih avioprijevoznika uživao je manje ili više obilne državne subvencije i zaštitu u obliku prava letenja. Posljedica takvog protekcionizma bila je da su u velikom broju slučajeva nacionalni prijevoznici bili izuzetno skupe i neefikasne organizacije. Danas više nije tako i zračni su prijevoznici izloženi tržištu, a državne subvencije praktično više ne postoje. Sve je manje zračnih prijevoznika koji su u državnom vlasništvu. Velik je broj renomiranih avioprijevoznika bankrotirao, pojavili su se novi avioprijevoznici, neki od njih s revolucionarno novim poslovnim modelima koji funkcioniraju. Tu je i činjenica da je hrvatska zrakoplovna industrija mala i da domaći avioprijevoznici nemaju kapaciteta i financijske sposobnosti za ravnopravnu utakmicu na tržištu EU.
Kakva je budućnost europskog prijevoza zbog rasta low cost kompanija?
Low cost kompanije na tržište su unijele niz pozitivnih promjena. Primjerice, porastao je promet na tzv. sekundarnim aerodromima, mobilizirali su putnike koji se nikad ne bi koristili zračnim prijevozom zbog visokih cijena, natjerali su "klasične" avioprijevoznike na smanjenje cijena i konkurentnije ponašanje. No otvoreno je pitanje koliko je poslovni model low cost prijevoznika održiv na dulji rok. Velik je broj tih prijevoznika bankrotirao nakon godinu-dvije. Usto, "klasični" avioprijevoznici pretrpjeli su velik udar od kojeg se neki nisu oporavili. No neki su opstali te posluju i danas.
Koliko je u zrakoplovnoj industriji važan čimbenik regionalna suradnja?
Rascjepkanost europskog zračnog prostora uzrok je velike neefikasnosti cijelog sustava te visokih cijena koje plaćaju europski avioprijevoznici. Europska komisija upravo poduzima niz mjera koje bi u idućih pet do deset godina trebale poboljšati situaciju. Jedna je od mjera i formaliziranje regionalne suradnje kroz "funkcionalne blokove zračnog prostora". Članice FAB CE su Hrvatska, Austrija, Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija i BiH.
Croatia Airlines uništila je pljačka kompanije iznutra i nesposobnost vodstva. Svi direktori su danas multimilijunaši, to je neosporna činjenica. A politički podobni, prijatelji \"kompanije\" i mnogi mnogi drugi godinama su uživali u besplatnim kartama za razne destinacije. Hajde, recimo istinu! A čelniku agencije koja je trebala to sve kontrolirati želim poslijeizborno čekanje na burzi. Dozvolio je sve to da se dešava.