Nova ulaganja u regiju

Širokobriježanin Mirko Grbešić jedan je od vođećih gospodarstvenika u BiH i Republici Hrvatskoj. Grbešić i njegova širokobriješka tvrtka Mepas vlasnici su osječke Saponije, splitskog Brodomerkura, bjelovarskog Koestlina te Metalca iz Širokog Brijega. Taj ugledni gospodarstvenik dobitnik je Večernjakova pečata kao gospodarstvenik godine. Povod je to za razgovor s jednim od najpoznatijih gospodarstvenika u širem okruženju.

VL: Mepas je jedna od vodećih tvrtki u Hercegovini i šire u svojoj djelatnosti. Što sve stoji u razvojnim planovima Mepasa?
GRBEŠIĆ: Kao što znate, Mepas u svome sastavu ima i proizvođačka i trgovačka poduzeća. I jednima i drugima primarni zadatak je daljnje jačanje tržišne pozicije te pripremanje za što spremniji i kvalitetniji ulazak u EU. Posebno se to odnosi na poduzeća iz Republike Hrvatske. Pored razvojnih planova postojećih članica grupe planiramo i neke nove akvizicije iz regije te nove proizvodne pogone.

VL: Vaše gospodarsko carstvo ima dosta impozantnu ukupnu vrijednost kapitala i oko tri tisuće zaposlenih. To zahtijeva složenu i učinkovitu organizaciju.
GRBEŠIĆ: Dobra i učinkovita organizacija jedan je od preduvjeta za uspješno poslovanje svakog poduzeća, a posebno složenijih poduzeća s različitim djelatnostima. Zajednička je karakteristika koja prati svako naše poduzeće jasan strateški dugoročni plan s jasnim nositeljima zadataka i odgovornosti unutar organizacije. Svako je poduzeće posebno na svoj način, te zahtijeva uglavnom i posebnu organizaciju. Ono što mene kao vlasnika prvenstveno zanima je ostvareni poslovni rezultat na kraju godine i razvoj tvrtke po zacrtanom strateškom planu.

VL: Čini se kako ste bili znatno učinkovitiji s procesom privatizacije u Republici Hrvatskoj nego u BiH.
GRBEŠIĆ: Poslovno okružje, sigurnost ulaganja, odnosno kompletna poslovna klima znatno je bolja u Republici Hrvatskoj nego u BiH. Naša ulaganja nisu vezana za pojedinu zemlju nego za dugoročni poslovni plan i rezultat koji se može ostvariti ulaganjem, odnosno privatizacijom poduzeća.

VL: Možete li, zahvaljujući osobnom iskustvu, usporediti dobre i loše strane procesa privatizacije u Republici Hrvatskoj i BiH.
GRBEŠIĆ: I Bosna i Hercegovina i Hrvatska našle su se u sličnoj situaciji prilikom prelaska na tržišni sustav gospodarstva. Proces privatizacije u obje države, kao uostalom i kod većine tranzicijskih zemalja, pratio je velik broj neuspjelih privatizacija i propalih poduzeća. Ono što razlikuje Hrvatsku i BiH je činjenica da se Hrvatska uspjela ranije konsolidirati kao pravna država, te uspjela ponuditi ulagačima veću sigurnost, dok Bosna i Hercegovina još nije dosegnula taj stupanj razvoja.

VL: Kao relativno mlad poduzetnik ostvarili ste “američki san”. Mnoge zanima tajna vašeg gospodarskog uspjeha. Možda želite nešto o tome reći?
GRBEŠIĆ: To je, izgleda, nezaobilazno pitanje kod svih intervjua ovog tipa. Mogu samo ponoviti da nema posebnog recepta. Puno je stvari koje utječu na uspjeh, a ako bih morao izdvojiti njih nekoliko, to bi bili naporan rad, jasna i realna vizija poslovanja, ljudi koji me okružuju i, naravno, velika podrška obitelji.

VL: U kojoj su mjeri gospodarstvenici iz Republike Hrvatske kvalitetno i kvantitativno investirali u BiH i jesu li iskoristili pogodnosti koje im je pružio proces privatizacije u BiH?
GRBEŠIĆ: Mislim da gospodarstvenici iz Republike Hrvatske sigurno mogu i trebaju više investirati u BiH, jer BiH je zemlja koja ima potencijala za gospodarski razvoj i napredak. U kojoj mjeri i kojim tempom se te investicije mogu realizirati ne ovisi samo o gospodarstvenicima i njihovim željama, nego prije svega od države, odnosno njezinih instrumenata preko kojih će osiguravati i poticati ulaganja u BiH.

VL: Namjeravaju li Saponia, Brodomerkur ili Koestlin u bližoj perspektivi eventualno investirati u BiH?
GRBEŠIĆ: Naši dugoročni strateški planovi uključuju investiranje u regiji. Bosna i Hercegovina je tu sigurno u prvom planu. Investicije su planirane, a njihova količina i intenzitet ovise o razvoju kompletne tržišne situacije, tako da je u ovom trenutku teško govoriti o konkretnijim planovima.

VL: Koliko su političke, zakonske i socijalne (ne)prilike u BiH, te ukupno ekonomsko okruženje i ozračje, ograničavajući čimbenik i za domaće i za strane ulagače?
GRBEŠIĆ: Sve te okolnosti koje ste naveli sigurno otežavaju proces ulaganja, a u kojoj mjeri su limitirajući čimbenik najbolje pokazuje razina stranih investicija u Bosni i Hercegovini. Uvođenje PDV-a sigurno je pozitivan signal, međutim, još je dosta stvari potrebno napraviti ako se žele privući strani ulagači.

VL: Iz struktura vlasti i širokobrijeških gospodarskih krugova dopiru vijesti da planirate otvaranje proizvodnih pogona u Širokom Brijegu. O čemu se zapravo radi?
GRBEŠIĆ: Dugoročni plan razvoja tvrtke svakako uključuje pokretanje proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta u Širokom Brijegu. To su cilj i zadatak iza kojih ne stoji samo financijska računica nego i moji osobni motivi koji nisu ekonomske prirode. Dosta ljudi u Širokom Brijegu zaista je u nezavidnoj situaciji po pitanju zaposlenja, pa stoga nije umjesno davati bombastične izjave o novim radnim mjestima i o nekim “ogromnim” pogonima, prije nego što se donesu konkretne odluke o njihovoj realizaciji. Na projektima se radi, a kad budu “zreli” za javnost, javnost će biti i obaviještena.

VL: Poznato je da kao sponzor pomažete sport u Širokom Brijegu, posebno nogomet. Kako ste se našli na tome polju i kakvi su vaši planovi u vezi s tim?
GRBEŠIĆ: Ljubav prema sportu, posebno prema nogometu, glavni je razlog moga sudjelovanja u sportskim organizacijama. Odlično organizirani nogometni klub, koji djeluje u vrhu bh nogometa već dugi niz godina, izgrađena infrastruktura, a što posebno veseli, i 400 dječaka u mlađim uzrastima, rezultati su koje nitko ne može osporiti.

VL: Mnogi će mještani vaših rodnih Dobrkovića reći kako ste uvijek spremni dati najveći mogući doprinos lokalnim infrastrukturnim projektima.
GRBEŠIĆ: Normalno je da poduzeće koje dobro posluje podržava takve projekte. To su projekti od lokalnog značaja koje pomažu uglavnom svi mještani. Svatko pomaže onoliko koliko može, najvažnija je dobra volja.

VL: Često iz raznih struktura ističu vaš humanitarni rad.
GRBEŠIĆ: Nezahvalno je govoriti o vlastitom humanitarnom radu. Situacija u društvu je zaista teška i ogroman je broj zahtjeva za pomoć. Trudim se pomoći koliko mogu.

VL: Svakako ste jedan od najuspješnijih menadžera u BiH, RH i šire. Večernjak vas je proglasio i gospodarstvenikom godine. No unatoč velikoj zauzetosti primjetna je vaša nazočnost u društvenom životu Širokog Brijega, BiH i RH.
GRBEŠIĆ: Mepas je postao gospodarski subjekt koji je prisutan u čitavoj regiji, tako da su susreti na svim razinama neizbježni. Nemoguće je ostvarivati poslovne i sve druge kontakte u tijeku nekog radnog vremena. Druženja su sastavni dio menadžmenta i prilika za jedan opušteniji razgovor i kontakt između poslovnih partnera.

VL: Mnoge će zanimati kako se opuštate i na koji način prikupljate energiju za toliko zahtjevne projekte?
GRBEŠIĆ: Ono malo slobodnog vremena što imam nastojim provesti uz obitelj i prijatelje. Vrijeme provedeno s njima sigurno je najbolji način da se opustim i prikupim energiju.

VL: Većina ljudi iz političkog, gospodarskog, kulturnog i javnog života sklona je medijskom eksponiranju, jer to smatraju obveznim djelom svoga ukupnog djelovanja. Vi kao da nastojite izbjeći medije i nekako ste skloniji tome da djela govore umjesto vas.
GRBEŠIĆ: Ne bih se složio da izbjegavam medije. Prisutan sam u medijima onoliko koliko je to potrebno i kad je to potrebno. Nikad nismo uskratili javnost za neke informacije koje su bitne, a tiču se našeg poslovanja. Svako drugo isticanje u medijima bez posebnog razloga smatram u mom slučaju nepotrebnim.