Provjeravanje znanja društvena je funkcija stara gotovo koliko i društvo. Ocjenjuju nas u školi, pa na fakultetu, a davanje ocjena postala je praksa i mnogih tvrtki koje na taj način nagrađuju uspjeh i stvaraju temelj za napredovanje najboljih zaposlenika. Međutim, kriteriji ocjenjivanja često nisu jasno definirani pa u nekim slučajevima ocjena ovisi o mjerilu koje postavlja ispitivač – učitelj, profesor ili nadređeni. Tada ocjena najčešće nije valjani pokazatelj znanja već ovisi o tome je li ispitivač blag ili strog te kakvo je njegovo subjektivno mišljenje o ispitaniku. Što predlažu sami učenici i studenti i zašto se žale na način na koji ih ocjenjuju, ispitala je studentica Leonarda Špiranec s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Upitno mjerilo ocjenjivanja esejskih pitanja
Početak je akademske godine i završetak ispitnih rokova – razdoblje kada opet aktualno postaje ponekad kontroverzno pitanje strukture ispita i načina ocjenjivanja. Naime, mnogi srednjoškolci i studenti smatraju da nisu pravedno ocijenjeni za svoje znanje. Na udaru kritike najčešće su usmena ispitivanja i zadaci esejskog tipa. Kod takvog oblika ocjenjivanja profesorov subjektivni dojam nadvladava objektivno znanje studenta što može dovesti do 'nepravde'. Za dobru ocjenu potrebno je pogoditi ton i stil pisanja pri odgovaranju na pitanja (a ponekad i raspoloženje profesora), što nikako ne bi trebao biti kriterij poštenog ocjenjivanja, misle studenti. Osim toga, količina gradiva koja se provjerava ovakvim načinom ocjenjivanja često je vrlo opsežna. S druge strane, ocjenjivanje odgovora na pismena esejska pitanja teško je i dugotrajno što otežava posao i samim profesorima. I za jedne i za druge bilo bi jednostavnije da pitanja budu što jasnije definirana i da ne ostavljaju više mogućnosti odgovora, predlažu studenti.
Kako to izgleda u praksi
Na nelogičnosti pri ocjenjivanju upozorili su nas student 4. godine i učenica 3. razreda srednje škole i naveli konkretne primjere s kojima se susreću. 'Iako su postavljeni uobičajeni formalni pragovi za ocjene efektivno su oni znatno viši čime je dosta kolega oštećeno. Primjerice, postoje slučajevi u kojima profesori u esejskim tipovima zadataka od mogućih deset bodova dodjeljuju samo nula, pet ili deset bodova. Tada je nemoguće ostvariti 91 bod potreban za ocjenu 'odličan' jer se nigdje ne može prikupiti taj 1 bod za 91. Zato je za 'odličan' potrebno skupiti minimalno 95 bodova' - rekao nam je student iz Zagreba i dodao: 'Također, neki profesori traže da studenti svoje odgovore na esejska pitanja odvajaju u odlomke i podcrtavaju ključne riječi tijekom pisanja što nema veze sa znanjem.'
Druga je pak krajnost primjer iz srednje škole gdje postoji raspodjela bodova, ali način te raspodjele nije točno definiran. 'Nastavnica po esejskom pitanju daje maksimalno 1 bod, a ukoliko odgovor nije potpun, moguće je dobiti od 0.1 do 0.9 bodova, što je besmisleno' - požalila nam se učenica 3. razreda gimnazije. 'Glavni problem je razlikovati odgovore koji su zaslužili 0.3 ili 0.4 boda te one koji su zaslužili 0.7 bodova. Kriteriji koji bi definirali što donosi koliko bodova ne postoje što izaziva frustracije kod nas učenika. Kada uložite mnogo vremena u učenje pripremajući se za ispit i onda vam nedostaje 0.2 boda za višu ocjenu, osjetite nepravdu ovakvog oblika ocjenjivanja' – naglašava srednjoškolka.
Uvesti apsolutne standarde ocjenjivanja
Zbog brojnih problema koje esejska pitanja donose učenicima i studentima oboje naših sugovornika predložilo je uvođenje standardiziranih tipova zadataka s točno definiranim točnim i netočnim odgovorima kao što su primjerice zadaci nadopunjavanja ili zaokruživanja. Zadaci esejskog tipa svakako imaju svoje prednosti jer pomoću njih učenici i studenti uvježbavaju vještine poput organizacije ideja, obrane argumenata i razumijevanja te mogu pozitivno utjecati na učenje. Međutim, mnogi nastavnici i profesori nemaju unaprijed definiran model odgovora za postavljeno pitanje kao i kriterije za ocjenjivanje. Kako bi se izbjeglo samovoljno definiranje razine znanja za određenu ocjenu od strane ispitivača, učenici i studenti predlažu zakonsko uređivanje načina ocjenjivanja na temelju apsolutnih standarda.