Od klima-uređaja do Tifona i - Haaga

Nedavna transakcija, koja je bila svojevrsno iznenađenje kad je mađarski naftni div MOL, koji je ujedno strateški partner Ine (s udjelom od 25 posto plus jednu dionicu), kupio Tifon umirovljenog generala Ivana Čermaka, preko noći je bivšem vlasniku donijela oko 130 milijuna eura. Toliko, naime, pretpostavljaju strani analitičari da je Čermak dobio nakon dovršetka poslovne transakcije koja je trajala, prema priznanju obiju strana, oko devet mjeseci.

Čermak je time postao jedan od Hrvata koji raspolažu doista velikim novcem. No, najnovija transakcija s MOL-om time je, čini se, i zaokružila poslovni uzlet jednog od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj koji je u dva desetljeća prošao put od uvoznika klima-uređaja do vlasnika naftne tvrtke koja je poslovanjem došla do toga da se i jedna od najvećih naftnih kompanija na ovim prostorima, poput mađarskog MOL-a, zainteresira za nju. No, i bez toga Čermak nije bio siromašan. I prije prodaje Tifona mnogi su procjenjivali da je "težak" 30-ak milijuna eura, što je već samo po sebi dovoljno za ugodnu i mirnu starost.

Poslovni početak jednog od  naftaških kraljeva nije imao ama baš nikakve veze s crnim zlatom i nimalo nije obećavao ono što je poslije uslijedilo. Kao jedan od uvoznika klima-uređaja, u Petrovoj ulici, radio je bez velike reklame i posao je išao po nekom svojem redu. No, poznanstvo i neki dugovi Mirka Kramarića, vlasnika kultnog zagrebačkog kluba Best (zbog instaliranih njegovih klima-uređaja), pretvorila su Čermaka, nakon kratkih uzajamnih razgovora, u novopečenog suvlasnika diskoteke. Iako se sam nije mnogo miješao u poslove s diskoklubom, dijelio je na neki način njegovu sudbinu koja ga je povezala s Franjom Tuđmanom koji je početkom devedesetih jednu Novu godinu dočekao upravo u tom klubu.

Prilično neposredan, jednostavan i s vječnom cigaretom u ustima, postao je jedan od onih ljudi koji su obilježili ratne događaje u Hrvatskoj. Kao i mnogo puta prije, pokazao je da se ne boji novih izazova i da se na njega može računati. Usprkos tome što je bio čak dopredsjednik Izvršnog odbora HDZ-a negdje početkom rata postavljen je i na mnogo konkretnije i zahtjevnije dužnosti. Vojni logističar, jedan od nabavljača oružja za vojsku, gubernator Knina i sve ostalo što jest i nije ulazilo u opis radnog mjesta, Čermak je odradio na opće zadovoljstvo.

No, 1993. godine prepušta posao Vladimiru Zagorcu te odlazi na za njega poprilično nezanimljivu dužnost ministra trgovine, brodogradnje i energetike. Vrlo brzo shvaća da mu administracija i papirologija ne donose pravo zadovoljstvo pa osniva tvrtku Crodux u kojoj mu savjetima pomaže i stari prijatelj Mladen Vedriš, poznati ekonomski analitičar, pa uz laganu i diskretnu potporu politike kreće u stvaranje naftnog carstva. U kupnju naftnog terminala na otoku Krku ulaže gotovo sav novac, a nakon toga kao prvi Hrvat nabavlja privatni tanker Lanu, koji je trebao poslužiti za prijevoz nafte duž Jadrana. No, ubrzo propada Dubrovačka banka, izbija afera s Nevenom Baračem i nikad razjašnjenim odnosom oko "petog ortaka" te zbog kredita (i propasti banke) odlučuje se potkraj 1999. godine na potpunu prodaju svega što je imao, a to je tvrtka Crodux, petnaestak benzinskih crpki i isto toliko cisterni, tanker Lana...

Najzanimljivije je što je tada sve to prodao upravo austrijskom OMV-u, velikom suparniku mađarskog MOL-a, koji je sada kupio Čermakovo drugo poduzeće Tifon. Iako brojke tih kupoprodaja znaju samo upućeni, tvrdi se da je OMV platio 15-ak milijuna eura dok je otprilike isto toliko Čermak dobio od razvijenih poslova opskrbe tadašnjih međunarodnih snaga ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini.

Prebrojivši sve novce koje je dobio prodajama, Čermak odlučuje da još jednom krene u naftni biznis. I osniva tvrtku  Tifon. Ubrzo se pokazalo da nije pogriješio i da sa svim iskustvom i novim odnosima na hrvatskom naftnom tržištu Tifon može postati nešto mnogo veće od Croduxa, što se ubrzo pokazalo. Iako je sjedište tvrtke u poprilično neuglednom objektu smještenom u Martićevoj ulici samo nekoliko desetaka metara od moderne i prestižne Inine zgrade, trust mozgova ostao je isti: Čermak, bivši ministar gospodarstva Nenad Porges i, naravno, Mladen Vedriš. Bez sumnje je čvrsto odlučio primijeniti onu staru: Ne mijenjaj ekipu koja pobjeđuje.

Ta je ekipa uspješno pobijedila i na natječajima za gradnju benzinskih postaja na autocestama Zagreb  Rijeka i Zagreb  Split pa se Tifonova boja (s)našla i u toj konkurenciji. I sada je opet sve to prodao. I bez obzira na to što je možda i on, poput nekih drugih hrvatskih tajkuna, osjetio da je došlo vrijeme kad je bolje prodati to što imaš nego čekati neka druga vremena, ne treba se baš na to kladiti. Iako je 130 milijuna eura dosta novca, Čermakov život pokazuje da je svaka prodaja dosad bila samo dobra prigoda za (još jedan) veći uzlet. Hoće li se to još jednom ponoviti ili je doista došlo vrijeme za miran život u dvorcu, uzgoj purana, proizvodnju vrhunskih vina... Do svega toga prepreka je samo Haag.