Vrijednost knjige nisu samo papir i tisak. To je hrvatski proizvod i intelektualni rad, o kojemu u nakladništvu direktno ovisi 3000 zaposlenika te 15.000 vanjskih suradnika, tvrde nakladnici ogorčeni prijedlogom novoga zakona o školskim udžbenicima, koji bi Vlada trebala prihvatiti u četvrtak, a Sabor do sredine prosinca.
Za svaki predmet učitelji bi trebali birati između odobrena samo dva školska udžbenika po godini, umjesto dosadašnjih šest, a ne bi se mijenjali četiri godine. Nakladnici bi tako ostali bez velikog dijela posla, a potom bi uslijedili otkazi.
U pitanju je opstanak izdavaštva koji je stup hrvatske kulture, tvrdi direktor Profil Internationala Andrija Pećarić. A što je još gore, ograničavanjem udžbenika na samo dva po godini – i to najjeftinija – ograničava se sloboda odabira nastavnika te napadaju kreativnost i zdravo tržišno natjecanje u kvaliteti, što neizbježno vodi do monopola i korupcije.
– Nekoliko kratkoročnih rješenja i populističkih trikova s cijenom kao mamcem nikome ne bi trebalo biti u interesu. Samo u mandatu sadašnje vlade zakon o udžbenicima mijenjan je već četiri puta – kaže Pećarić, objašnjavajući kako treba napraviti dugoročnu strategiju koja će štititi hrvatsku pamet i kulturu.
Unatoč potpisivanju memoranduma o razumijevanju s resornim ministarstvom u svibnju, kada su još u planu bili besplatni udžbenici, nakladnici su naglim odustajanjem Vlade jesen dočekali s polovicom neprodanih udžbenika, za koje je sada upitno hoće li uopće vrijediti iduće godine ili završiti u reciklaži, pa razmišljaju i o tužbi.
– Minimum demokratske uljudnosti prilikom donošenja prijedloga novoga zakona bio je pozvati sve uključene strane i čuti što misle, umjesto da se stvara pogrešna percepcija kako nakladnici na udžbenicima zarađuju enormne profite.
Pogledajte listu 300 najboljih kompanija u RH. Na njoj nema nijednog nakladnika – tvrdi Pećarić. Iz Ministarstva obrazovanja poručuju pak da je reakcija nakladnika i knjižara razumljiva i da njihovu potporu takvom prijedlogu zakona nitko nije ni očekivao.
Kad naplaćujete 50-ak kuna za knjižice od 20-30 stranica, onda ne prigovarate. Ali moram se složiti da je besmisleno birati knjige isključivo po kriteriju cijene. Pa to je intelektualno djelo i cijena ne bi smjela biti glavni kriterij. Udžbenici su ionako uglavnom sličnih cijena. Logičnije bi bilo odabrati tekst, bez izdavača, a onda na natječaju odabrati koji će izdavač najjeftinije izdati knjigu.