Na samom ulasku u velikobrijunsku luku pažnju će nam zaokupiti neobična građevina – Kuća za brodice. Izgrađena je 1902. i danas je jedina u potpunosti sačuvana secesijska građevina na otoku. Bila je ona i dom otočkog liječnika dr. Otta Lenza, od 1906. do 1938. godine, a odnedavno je u Kući za brodice otvoren interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnoga parka Brijuni. Saznat ćemo tamo sve o životu liječnikove obitelji, ali i upoznati brijunske šume, makiju i travnjake na suvremen i moderan način. Primjerice, u jednoj je prostoriji glasnom glazbom i tamnim bojama stvoren dramatičan ugođaj ugroza koje prijete svim prirodnim staništima, a posljedica su neodgovornog ponašanja čovjeka prema prirodi i okolišu koji ga okružuje.
Na drugome kraju Hrvatske, na Papuku, stvoren je "svemirski" Geo info centar u Voćinu, a nevjerojatno je to moćan "vremeplov" – vodi nas 440 milijuna godina u prošlost, duboko u unutrašnjost zemlje. Uz virtualne naočale, prošetat ćemo po dnu Panonskog mora i pogledati u oči megalodonu koji je nekada plovio današnjim Parkom prirode Papuk. Uživo ćemo se, pak, susresti s fosilom amonita, starim 240 milijuna godina i pronađenim kraj Orahovice.
Vremena su se promijenila – povijesna, kulturna i prirodna baština do posjetitelja danas stiže visokom tehnologijom. Zahtjevni su to, ali i fascinantni pothvati koji nas u sekundi prebace iz prošlosti u futurizam, prije no što se snađemo. Koliko je to izazovan posao, dobro znaju u tvrtki Primat RD koja je opremala, među ostalim, i Kuću za brodice na Brijunima te Geo info centar u Voćinu.
Interakcija posjetitelja
No, jesu li tradicionalni muzeji i izložbeni prostori "ugroženi" ili je spajanje prošlosti i budućnosti kroz tehnologiju zapravo ključ da privuku mlade generacije?
– Možemo reći da je sve nekako krenulo s razvojem same tehnologije, posebno one vezane za komunikaciju. Kako i u vlastitim kućanstvima, uredima i bilo kojim drugim prostorima koje svakodnevno koristimo vidimo tehnološki napredak, tako se isto događa i s muzejima i posjetiteljskim centrima. Ključ je to za njihovu budućnost i opstanak uopće, ne samo za mlade generacije. Uz tehnologiju i interakciju, informacija se definitivno duže zadržava u pamćenju posjetitelja, nego što je slučaj kod "suhoparnog" hodanja i samog gledanja u predmete, tako da tradicionalni muzeji uz tehnologiju jedino mogu doživjeti procvat, a nikako biti ugroženi – započinje Marina Kežić iz marketinga tvrtke Primat RD.
Zahtjevni su to projekti i izvedbeno i financijski. Što se potonjega tiče, široke je ruke Europska unija, koja za takve pothvate izdvaja na desetke milijuna kuna, i to ponaosob.
– Kao država imamo toliko bogatu kulturnu i prirodnu baštinu i uistinu je veliki plus za sve nas koliko to EU prepoznaje. Hrvatska nema kraja u kojem nema barem jedan takav centar ili muzej, bilo da je već otvoren ili će tek biti, a svaki ima svoju priču i prošlost koja stoji iza nje i to je nešto što uvijek maksimalno treba održavati i čuvati, jer to je ono zbog čega smo i danas tu i zbog čega nas prepoznaju u svijetu – naglašava naša sugovornica.
Primat RD osnovan je 1991. i na tržištu postoji već više od 30 godina, kao partner u opremanju, dizajnu i projektiranju interijera i eksterijera – od muzeja i posjetiteljskih centara, do poslovnih, uredskih, ugostiteljskih, hotelskih, skladišnih, arhivskih... Nude i projektna rješenja namještaja, kao i usluge završnih građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova. Tvrtka u ovom trenutku broji 48 zaposlenih različitih profila i struka. – Nastojimo predstavljati standard, biti mjerilo kvalitete i profesionalnosti u svim segmentima poslovanja, klijentima prvi izbor za kontakt, zaposlenima poželjan poslodavac te poslovnim subjektima pouzdan partner – poručuju iz tvrtke.
– Kod opremanja muzeja i posjetiteljskih centara svakako smo ponosni na sve svoje odrađene projekte te je svaki od njih jedinstven na svoj način, ali pojedini među njima jednostavno oduzimaju dah, što samom svojom lokacijom, što pričom koja ide uz njih. Jedan od takvih otvoren je među posljednjima, a riječ je o Interpretacijsko-edukacijskom centru Grpašćak, smještenom na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. Ovaj kompleks predviđen je za potrebe infrastrukture Parka prirode Telašćica namijenjene posjetiteljima, a ima edukativnu i interpretacijsku funkciju s ciljem podizanja svijesti o prirodnim i kulturnim vrijednostima i potrebi njihove zaštite i očuvanja. Centar Grpašćak jedinstven je primjer prenamjene vojne utvrde u suvremeni interpretacijsko-edukacijski centar, u kojem se uz pomoć multimedije i interakcije posjetiteljima maksimalno približava povijest i običaji koji su tu nekada postojali – opisuje Marina Kežić.
Kod Geo info centra Voćin, pak, ideja vodilja bila je stvoriti fascinantan prostor utemeljen na znanstvenim pričama o geološkom, biološkom i kulturno-povijesnom bogatstvu i značaju Papuka, pa su tako za oblikovanje prostora i izložbenog postava korišteni razni materijali kao što su staklo, kompozit, čelični lim, kompakt, a poseban je naglasak stavljen na vrhunsku tehnologiju, interaktivne projekcije, virtualnu stvarnost...
– Na oko 970 "kvadrata" površine, prostor Geo info centra Voćin je izuzetno razvijene i nepravilne geometrije, izraženih volumena te neobično odabranih konstrukcija i materijala.
Realizacija ovog zahtjevnog projekta započela je 2009. te je na njegovoj izvedbi radilo više od 20 inženjera projektanata, multimedijalni stručnjaci, grafički dizajneri, ilustratori, akademski kipari, znanstvenici, arhitekti i mnogi drugi stručnjaci. Posjetitelji centra imaju priliku saznati sve o geološkom bogatstvu Papuka, ali i o geologiji i evoluciji života generalno – kaže ona.
Multimedijski posjetiteljski centar "Đurđevački pijesci" smješten je u historicističkoj zgradi u središtu Đurđevca, a izložbeni prostor, veličine oko 550 metara četvornih na tri etaže, obuhvaća deset prostornih cjelina – soba, i 33 multimedijalna modula, odnosno izloška.
– Centar spaja arhitekturu i dizajn te mnoge multimedijske tehnike: interaktivne projekcije i digitalne ekrane, virtualnu stvarnost, svjetlosne i audio-vizualne instalacije, analogne interaktivne izloške te statične grafike s tekstom i ilustracijama. Također, u centru su predstavljeni stvarni artefakti koji dodatno utemeljuju narativ, a u postavu Centra nalazi se i prezentacija kulturne baštine koja priča istu priču iz drugog rakursa, zbog čega su u projektu sudjelovali i kazališni umjetnici, ilustratori i slikari – prikazuje ona.
Kuća za brodice, izvornog naziva Boothaus, tzv. čamčarnica, jedinstvena je secesijska građevina iz 1902. Dao ju je sagraditi Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac, ondašnji vlasnik Briona, po projektu mladog bečkog arhitekta Eduarda Kramera, kao kombinaciju stambene kuće i spremišta za brodice. U njezinoj je izgradnji prvi put korišten i armirani beton, do tada apsolutna novost u civilnoj stanogradnji. Ispunjena je dugom i bogatom poviješću, a nakon niza različitih uloga i namjena, u Kući za brodice otvoren je interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnog parka Brijuni.
– Posjetitelji mogu samostalno otkrivati, učiti i saznati pregršt informacija o kulturno-povijesnoj i prirodnoj baštini otočja. Stalna izložba podijeljena je u šest tematskih cjelina: Brijunski vremeplov, Brijunski arhipelag, Kopneni svijet, Podmorje, Ugroze i Svijest, a svaka cjelina naglašava zaštitu prirode i brigu za okoliš na drugačiji multimedijalan i suvremeni način – navodi.
Multimedija u prostoru
Koliko je teško pomiriti tehnologiju i prošlost ili prirodna bogatstva, odnosno povezati ih u funkcionalnu cjelinu?
– Zapravo, kako stvari trenutačno stoje, tehnologija je u ovom slučaju u predivnoj službi interpretacije prošlosti, pa bismo rekli da nema ni potrebe za nekim mirenjem jer nitko ni nije u svađi. Potpuno je drugačiji doživljaj kada neki predmet samo gledate od onoga kada iza njega ide neka priča, za koju je još potrebna vaša interakcija kako bi u potpunosti otkrili sve informacije i ono što stoji iza nekoga predmeta. U smislu muzeja i posjetiteljskih centara samo postojanje tehnologije je besmisleno, ako nemamo prošlost na temelju koje bismo stvarali razne multimedije u prostoru – odgovara naša sugovornica iz tvrtke Primat RD.
A kakvo je tržište, ima li dovoljno firmi koje se bave takvim rješenjima?
– Opremanje muzeja i posjetiteljskih centara kompleksan je i multidisciplinaran proces. Na našem tržištu trenutačno je svega nekoliko tvrtki koje profesionalno mogu izvesti radove. Radovi su najčešće projektom podijeljeni u grupe multimedije, grafike i produkta, a koordinira ih tim stručnjaka i znanstvenika prirodnih i društvenih znanosti. Realizacija projekta najčešće traje 12 mjeseci, vrlo je intenzivna i zahtjevna te traži potpunu posvećenost projektu. Razvijamo se zajedno s projektima. Ulažemo mnogo vremena I sredstava u edukaciju i razvoj pa nam je svaki daljnji projekt izazov, a ne problem. Proces se nastavlja, a završetkom projekta smatramo trenutak kada iz centara izlaze zadovoljni posjetitelji – zaključuje.
VIDEO: Voštana figura Putina uklonjena iz pariškog muzeja