Pink TV: U Hrvatskoj za početak ulažemo 50 milijuna eura

Pink TV najgledanija je srbijanska televizija koja ubrzano osvaja i susjedne zemlje srodnoga govornog područja. Njezin čelnik Željko Mitrović najavljuje gradnju velikog filmskoga grada kod Beograda, ali i ambiciozan ulazak na hrvatsko tržište. S njime smo razgovarali u Zagrebu gdje je nakratko sletio vlastitim avionom, na putu iz Beograda u Beč.

VL: Domaće tržište u ovim krajevima očito nikome ne može biti dovoljno. Sad ste već prisutni u gotovo svim dijelovima bivše države.
MITROVIĆ: Tako je, pa mi u ovom trenutku imamo operacije u preko 20 zemalja svijeta. Zemaljski pokrivamo tri zemlje: BiH, Srbiju i Crnu Goru. Imamo i dva satelitska kanala, od kojih jedan worldwide, sa 7 satelita pokrivamo skoro cijeli planet. A u Sloveniji, zbog velike penetracije kabela već sve podsjeća na zemaljski program. Spremamo se da u Sloveniji uspostavimo sistem koji će biti slovenski, na kojem će raditi ljudi iz Slovenije, prilagođeno slovenskom tržištu, i to ćemo ove godine produkcijski uspostaviti. Trenutačno pregovaramo o kupnji jedne, a možda i dvije slovenske televizije. A ako bude problema - u Sloveniji je relativno lako, zbog visoke kabelske pokrivenosti.

VL: Za razliku od Hrvatske. Zapravo, jedino još ovdje niste fizički prisutni.
MITROVIĆ: Tako je, ali planiramo i ovdje napraviti produkciju, i to do kraja ove godine, najkasnije do proljeća, zapošljavat ćemo pedesetak ljudi. Naime, više nije nikako moguće uspostaviti regionalni karakter programa i telemostove bez informacija iz Zagreba. Čini nam se da bi zabavni sadržaji koji bi se tu proizvodili mogli biti vrlo značajni čak i ako u bliskoj budućnosti ne uspostavimo medijski sistem u Hrvatskoj. Mada nećemo od toga odustati jer nam se čini da razgovori koje smo počeli s CME-om možda mogu ići u pravcu da dio svojeg kapitala oni otvore za ulazak novih dioničara.

VL: Bi li to značilo dijeljenje minuta ili stvaranje zajedničkog programa?
MITROVIĆ: Sve zavisi, ali budući da su rezultati CME-a, mislim, nezadovoljavajući za dioničare jedne javne kompanije, nadam se da ćemo s našom visokom ponudom za kupnju relativno brzo dobiti neki odgovor na naše pismo namjere. Proces je već u tijeku, s Marjanom smo već počeli, pretpostavljam da je on to proslijedio i centrali CME-a. (op.a. Marjan Jurinec, direktor PopTV-a, glavni predstavnik CME-a u regiji).

VL: Znači da je ponuda formalizirana. Kakve su reakcije?
MITROVIĆ: Pa da kažem, počeli smo dodirivati ozbiljnije. Dodir koji više nije tako blag. Nisam siguran kakav će njihov odgovor na kraju biti i hoće li uopće donijeti odluku jesu li zainteresirani ili ne, no, u svakom slučaju od produkcije nećemo odustati. Sumnjam da će Hrvatska u budućnosti ostati na samo dvije komercijalne mreže.

VL: Znate li uopće koliko mreža trenutačno ima u Srbiji?
MITROVIĆ: Od nacionalnih dvije javne i pet komercijalnih, a ostalih tko zna koliko. No, u Hrvatskoj, HRT je stvarno dobra televizija i kakve god snage komercijalne televizije, pa makar se ona zvala i RTL, nije joj lako s Mariijom Nemčić, koja je jedna od top-menadžera i stvarno mislim da je pola snage HRT-a upravo u Mariji Nemčić. Imam jasnu analizu hrvatskog medijskog tržišta i mislim da RTL ni Nova još dugo neće imati ozbiljnu šansu da se s HRT-om ozbiljnije sukobi, jer vrlo teško spoznaju porebe i očekivanja građana koja se ne razlikuju mnogo od očekivanja građana cijele regije.

VL: No, kako to očekujete da ćete vi iz susjedstva ponuditi nešto bolje nego RTL ili CME?
MITROVIĆ: Ja sam potpuno siguran u to, prije svega jer smo se mi na isti način u Srbiji pripremali za doček stranaca, tako da sumnjam da će stranci, uključujući i Fox imati neki ozbiljniji uspjeh. S druge strane, upravo ovaj filmski grad koji završavamo, koji će biti  produkcijski gigant, jedan od najvećih u Europi tog tipa, omogućit će proizvodnju regionalnog programa kojem će se jako teško moći suprotstaviti bilo tko u lokalnom smislu.

VL: U Srbiji ima tvrtki, čak i velikih, koje su kupljene od hrvatskih tvrki. Obratih slučajeva u Hrvatskoj praktički nema. Ne bi li bilo neobično da prvi jedan tako veći zalogaj bude baš u medijima, gdje je osjetljivost vjerojatno najveća?
MITROVIĆ: Da, u potpunosti ste u pravu, no, stvari mirišu na bolje. Ja sam u medijima uvijek isticao da je strani kapital u Srbiji dragocjen bez obzira s koje strane dolazio. A u odnosu na multinacionalke, kapital iz susjedstva može imati i prednosti. Treba tu još malo povjerenja, da ne bi bilo potrebno da recimo Hrvatska u Srbiju ulaže preko Španjolske i Norveške i raznih investicijskih grupa, nego direktno, uz dobrodošlicu. Kad govorim o ove tri zemlje gdje već jesmo, tu više nacionalne polarizacije skoro da i ne postoje. Kada je Hrvatska u pitanju, čini mi se da je situacija malo kompliciranija i da će trebati još malo vremena da u potpunosti isčeznu ti antagonizmi.

VL: Već imate neugodna iskustva.
MITROVIĆ: Kada smo prije nekoliko godina ovdje samo dodirivali mogućnost kupnje Croatije Recordsa, našli smo na strahovit otpor, no on je imamo veze i s nekim osobnim antagonizimima. Potpuno samo siguran da proces ide nabolje, nezaustavljiv je, to je kotač civilizacije, a kojom brzinom će ići - to ostaje da vidimo.

VL: U Hrvatskoj vas još uvijek prati i pečat turbo-folka - jesu li to isto podvale pojedinaca?
MITROVIĆ: To je teza koja će me vjerojatno pratiti cijeli život. Naravno, u samom početku, u ograničenjima koja sam imao, najjednostavnije mi je bili i pristupiti projektu na najracionalniji način...,

VL: ...Uzeti ono što je na raspolaganju.
MITROVIĆ: Da, objektivno to je bio pečat tog programa. Naravno, danas on izgleda poptuno drukčije! Za ovih je 12 godina tako evoluirao da se može usporediti s najkvalitetnijim američkim i europskim programima.

VL: Znači u Hrvatskoj se ne bi vrtjeli narodnjaci?
MITROVIĆ: I u Srbiji od 168 imamo samo 5 sati tjedno takvog programa - zanemarivo. Ciljna grupa koja očekuje takvu vrstu programa razlikuje se od zemlje do zemlje, no nikada nije manja od 30, a negdje prelazi i 70 posto. Dati 3 do 4 posto programa većinskoj populaciji do te je mjere mali kompromis da se može gledati kao jedno malo dvorište.

VL: No što bi hrvatski gledatelj programski dobio vašim ulaskom u Novu ili neku drugu hrvatsku televiziju?
MITROVIĆ: Kako ne! Projekt filmskoga grada pretvara nas u europskog produkcijskoga giganta koji može proizvoditi program za desetak televizija - 40 tisuća kvadrata studijskog prostora, 12 aktivnih studija... ne trebamo spominjati da je Pink najveći kupac svih holivudskih programa, kao što je HRT u Hrvatskoj. No, duboko vjerujem da to u budućnosti neće biti ključna za uspjeh. Ova regija ima strahoviti afinitet za regionalne sadržaje, što se osjeća i u Hrvatskoj. Ne govorim o nikakvom valu jugonostalgije, već o racionalnom regionalnom povezivanju, što npr. jedan serijal od 200 epizoda može učiniti jeftinijim i sadržajno i kreativno kvalitetnijim.

VL: Strani investitori nisu shvatili potrebe gledatelja na ovim prostorima, a i da jesu, ne mogu ništa ako nisu prisutni na svim tim tržištima?
MITROVIĆ: Tako je. Prvo neshvaćanje, unatoč pokušajima neudubljivanje u stvarne potrebe, a zatim i  preopterećenost standardima multinacionalnog lanca. Očekivalo se mnogo više, gledatelji nisu dobili što su htjeli, planirani nivo investicija nije dostignut.

VL: Koliko vi planirate uložiti u Hrvatskoj?
MITROVIĆ: Naše projekcije su da bismo u samo prve 3 godine u Hrvatskoj investirali nešto više od 50 milijuna eura - mislimo da bismo imali bar za 40 do 50 posto bolji rezultat od RTL-a, a od CME-a više od nekoliko puta.

VL: Alternativa ulaska u Novu je umrežavanje nekoliko lokalnih televizijskih stanica u Hrvatskoj.
MITROVIĆ: Najjednostavnije bi bilo da institucije raspišu tender za jednu ili dvije komercijalne mreže, što mislim da, zbog svih okolnosti koje smo upravo spomenuli, nije skroz realno da na njemu licencu dobije kompanija iz Srbije.

VL: Možete ići s hrvatskim partnerima.
MITROVIĆ: Kako ne! No, s druge strane, u Hrvatskoj je nezgodno što generalno jedino radiodifuzija nije mnogo razvijena, a kabelska penetracija je zanemariva. Za uspostavljanje mreže ne može biti manje od četiri, a mislim da je potrebno i šest-sedam lokalnih televizija, što je najkompliciraniji, najskuplji i najneracionalniji model, ali mislim da bi imali pozitivnu kalkulaciju i za to.

VL: Jeste li imali razgovore s vlasnicima?
MITROVIĆ: Jesmo, ali to bih zadržao u zoni poslovnih tajni, zato što s nekima od njih imam takav dogovor.

VL: Jeste li u Cannesu prošlog tjedna prezentirali svoj filmski grad?
MITROVIĆ: Mi već dvije ili tri godine idemo tamo zbog kontakata s producentima koji planiraju dio svojih servisa ili produkciju prebaciti iz okolnih zemalja, u prvom redu ono što je dosaa bilo rađeno u Rumunjskoj i Pragu. Oni su taj servis u posljednje vrijeme vrlo razvili. Fimski grad će biti završen dogodine 1. svibnja, a nakon toga ćemo ga predstaviti i u Cannesu.

VL: Znam da je u isto vrijeme u Cannesu bio i Vinko Grubišić, jeste li s njim razgovarali?
MITROVIĆ: Ne, ne, nismo se vidjeli u Cannesu, a i da jesmo, ne bih vam rekao. S lokalnim partnerima - svakako, ali sa strategijom da se sakrivamo iza investicijskih fondova, mislim da na to nisam više spreman. Već sam pomalo umoran od skrivanja, naš ulazak u Hrvatsku će biti transparentan ili ga neće biti.

VL: Jeste li uopće zainteresirani za OTV?
MITROVIĆ: Ne! Mislim da se s nekim drugima može mnogo više napraviti.

VL: Je li vam nezgodno što za vas nemamo pandana u Hrvatskoj?
MITROVIĆ: Možda ga imate, ali ne znate! Ima mnogo onih koji su moćni,  a ne izlaze na vidjelo, no mislim da neće trebati mnogo vremena da se to promijeni. Treba biti ponosan i na svoje minimogule.

VL: Upravo ste u Srbiji dobili nagradu za najmenadžera godine. Vi - koji dolazite iz medija.
MITROVIĆ: U ovih petnaest godina to je prvi put da priznanje dobiva netko kome je osnovni medijski biznis. Mi naravno jesmo vrlo značajan privredni subjekt s prometom koji će ove godine dosegnuti 100 milijuna eura. Naravno, to ništa ne bi bilo moguće bez stvarno kvalitetne ekipe.

VL: No dobro, zna se tko slaže ekipu - za to se i dobiva nagrada - ne za teoretsko znanje, već za slaganje ekipe.
MITROVIĆ: Dobro dobro, slažem se.

VL: U Hrvatskoj će vas još dugo pratiti i članstvo u stranci Mire Marković. Kažete da je to bilo iz poslovnih razloga?
MITROVIĆ: To je bila politika kišobrana.

VL: Trebaju li u današnjoj Srbiji takvi kišobrani?
MITROVIĆ: Ne! Mediji uživaju apsolutnu slobodu, pritisaka nema ni u tragovima, čak nema ni nekakve komunikacije između politike i medija, ne sjećam se ni da sam sanjao da će to biti moguće.

VL: A slučaj Karić, mi smo to doživjeli kao srbijanskog Hodorkovskog -  dobio je po glavi ne zbog načina na koji je došao do bogatstva, nego kad je pokušao iskazati osobne političke ambicije?
MITROVIĆ: Ja sam u poziciji da mi nije baš zahvalno komentirati Bogoljuba Karića, no, mislim da su njegove nevolje počele i prije političkog angažmana.

VL: Tako da je i politički angažman možda posljedica tih nevolja?
MITROVIĆ: Tako je, to je valjda bila neka njegova kišobranska strategija, iako mislim da je bila sasvim nepotrebna - bilo bi mu lakše bez toga. Takvih pojava u Europi, osim Berlusconija, više nema.

VL: No, vi niste više samo medijski mogul. Osim 5 televizijskih kuća, niza radiopostaja, produkcijske kuće, u posljednje vrijeme postajete i tvorničar.
MITROVIĆ: Posjedujem malu aviokompaniju, izdavačku kuću i tvornicu za tiskanje CD i DVD medija koja radi punom parom - kapacitet nam je milijun komada mjesečno . Ove godine gradimo već drugu tvornicu, sljedeće godine i treću. Uskoro ćemo otvoriti i tvornicu žvakaćih i konditorskih proizvoda. No, ukupno će biti 8 različitih tvornica, konzervi, napitaka, itd, još je prerano da o tome govorim.

VL: Kako to sve financirate? Vlastitim novcem ili vas prate banke?
MITROVIĆ: Do prije godinu dana nismo se uopće oslanjali na banke, a sad se to pomalo kreće. Kamate su prilično visoke, sve ispod sedam posto je relativno pristojno. No, ovdje je profitabilnost još uvijek vrlo velika, tako da se to može opravdati. Pogotovu kad se uzme u obzir i nešto veća rizičnost, može se zaključiti da su kamate i nešto niže nego što bi mogle biti.

VL: Moda velikih korporacija obično je čišćenje portfelja. Neće li biti teško upravljati svim tim različitim tvornicama?
MITROVIĆ: Neće biti problem. Gradimo sve te tvornice da podržimo medijski razvoj, a ne obratno, kako je često slučaj. Najveći rizik je - ne riskirati! Rekli ste sami: sastavite dobar tim i dobijete nagradu za menedžera godine - jednostavno!"

Željko Mitrović svojedobno je bio poznat kao frontmen grube Oktobar 1864, koja, daleko od fame turbo folka koja ga je kasnije počela pratiti, njegovala sofisticirani pop s primjesama jazza. Pink TV osnovao je 1994. dvije godine kasnije postao je parlamentarni poslanik, i to kao član stranke Miro Marković, supruge Slobodana Miloševića. U to doba PinK TV nije imao informativni program, a nakon 2000. Mitrovićev apolitički angažman potpuno je zamro.