Šolta, otok ribara i težaka, na kojoj se nekada 90 posto stanovnika bavilo vinogradarstvom, spala je na samo nekoliko postotaka najupornijih, ali zato se na lokaciji Poganica prostrlo čak 20 hektara mladog vinograda sa 140.000 trsova. U pothvat na kojem može zahvaliti fondovima EU upustio se domaći poduzetnik Robert Kalebić. Glavni je motiv bio lokalpatriotski: spasiti od izumiranja autohtonu lozu dobričić. Naravno, svemu je pridonijelo i to što se Kalebići generacijama bave vinogradarstvom te pogotovo aranžman koji je za taj projekt nudio 90 posto novca EU. Iako, pokazalo se, kako su radovi na zemlji uzetoj u koncesiju tekli, a troškovi rasli, da će privatnog novca trebati više od planiranih 10 posto, ali nekoliko tjedana uoči početka treće berbe Kalebić kaže kako ne žali što se upustio u poslovnu avanturu tešku oko dva milijuna eura.
– Zasad se još uvijek ne isplati. To je rupa bez dna, golemo ulaganje, povrat spor, a količine još uvijek relativno male. Nije lako, ali uz kredite i prebijanja ide nekako i vjerujem da ćemo 2022. do 2023. napokon vidjeti prave plodove našeg rada. Ali ne, nisam požalio. Ovaj posao sigurno ima budućnost a, uostalom, nije lako ni izići iz ovakvog projekta – smije se Kalebić, koji je lani u svojim vinogradima ubrao grožđa za oko 30.000 butelja, a ove će godine, nada se, možda i dvostruko više. Vinograd je rodan, grozdovi se na šoltanskom suncu lijepo zaokružuju a, na opće čuđenje, najškrtije izgleda sorta zbog koje je sve i počelo – dobričić.
Jedanaest sorti
– Ne znam zašto najslabije rodi, dajemo mu sve kao i drugim sortama... – nije jasno ni Kalebiću zašto su od dobričića izdašniji i trsovi prevladavajućeg pošipa i merlota i malog plavca...
- Ukupno imamo jedanaest sorti, izgleda da dobričiću treba vremena. Ali ja sam strpljiv i upravo od te sorte očekujem mnogo. Nema je na tržištu i želim od dobričića napraviti brend. Na Šolti su, inače, još trojica-četvorica manjih vinara, ali to nije dovoljno ni za potrebe otoka, a nekad je splitsko Dalmacijavino svoju proizvodnju baziralo upravo na šoltanskom dobričiću. On je otac malog plavca, a da nije otac dobar, ne bi ni sin mogao biti tako poznat i rasprostranjen – kaže Kalebić iz čijeg je vinograda lani izišlo oko 4000 butelja dobričića.
Ne doslovno, jer se grožđe pretvara u vino tek u Kutjevu, u vinariji Galić, ali za dvije godine bi se i to moglo promijeniti.
– Planiram gradnju vinarije, kušaonice i ugostiteljskog objekta. Količine rastu i to je logičan korak kaže šoltanski vinar o budućem projektu teškom čak četiri milijuna eura, koji uključuje i sadnju nekoliko tisuća maslina i agruma, pretežito limuna.
Inače, Kalebić ima ambiciju od dobričića, danas pomalo trpkog, napraviti lepršavije, pitkije vino, a iza svih planova složno stoji cijela obitelj. Već stasa i glavni nasljednik posla s vinom, sin koji studira građevinu.
Vrhunski pošip
– Obožava Šoltu, dolazi za vikend kad god može i zainteresiran je za vinograd. Kći je prvi razred gimnazije, a velika podrška mi je i supruga. Bez toga ne bi išlo. Ovo je težak i neizvjestan posao, pružiš vinogradu sve što treba, a dogodi se nevrijeme, bolest loze i sve propadne. Zato se ljudi toga rijetko i prihvaćaju – kaže R. Kalebić koji unatoč tome što se radi o rijetko naseljenoj Šolti nema problema s radnom snagom. Od dvadesetak ljudi koje stalno zapošljava polovica je iz Bosne, neki kod Kalebića rade i po petnaest godina, a kad je berba, u pomoć se zove i rodbinu, prijatelje.
– Za berbu trebamo oko četrdeset ljudi. Tijekom godine s manje ili više intenziteta u vinogradu je angažirano po deset radnika. Posla na Šolti ima, i to za razna zanimanja. Otok, recimo, nema čak ni vulkanizera i da je više ljudi, lakše bi se živjelo – kaže Kalebić, koji ni sam nije vjerovao da će, kad se prije četiri-pet godina hvatao u koštac sa zapuštenom zemljom punom kamena, već nakon prve berbe njegov pošip dobiti kategoriju zagrebačkog Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo kao vrhunski.
Vrijedni Kalebić uredio je i vinograd s dvije tisuće loza na starinski način kako bi gosti doživjeli i djelić Mediterana kakav je nekad bio.