PORTRET TJEDNA

Pohlepni Darko Ostoja

Foto: import
Pohlepni Darko Ostoja
17.04.2007.
u 14:41
Pogledaj originalni članak

Pojedinci koji ulaze u spor s državom u pravilu mogu računati na simpatije javnosti, koja je prema prirodnom slijedu na strani slabijeg. Darko Ostoja jedan je od rijetkih pojedinaca koji nema javnu potporu iako je u gotovo desetogodišnjem sporu što ga vodi s državom slovo zakona na njegovoj strani. Predratni vlasnik obrtničke radionice iz Čakovca, diplomirani inženjer strojarstva Darko Ostoja ubraja se među desetak najbogatijih Hrvata, a njegova se imovina mjeri stotinama milijuna eura.

Nagađa se da je prvi veći novac zaradio potkraj osamdesetih na lancima sreće. Devedesetih se povukao iz proizvodnje rezervnih dijelova i prebacio u savjetničke, financijske i privatizacijske vode. Zvjezdanu slavu i bogatstvo stekao je u kuponskoj privatizaciji nakon što je uz pomoć poslovnog partnera Georgea Eltza Vukovarskog za sitan novac otkupio stradalničke kupone i postao suvlasnik najjačih fondova.

Priča o njegovu usponu zapravo je tipična tranzicijska priča: osobna ambicija i spretnost potpomognuti katastrofalno lošim zakonima i još gorim provedbama, dobrim vezama s politikom i odličnim pravnim savjetnicima lansirali su ga među najutjecajnije poduzetnike. Ako se za Todorića kaže da je narastao toliko da može birati tko će biti premijer, za Ostoju se mirne savjesti može reći da bi u toj vladi imao tri ministra.

Osobno ili preko Dom holdinga suvlasnik je nekoliko desetaka tvrtki kojima je osim Ostoje jedina zajednička stvar vrtoglav rast cijene dionica. Ostali financijski pokazatelji nisu tako uspješni. O preprodajama i pretumbacijama portfelja koje je proveo moglo bi se napisati nekoliko doktorata, čak mu ni Slavko Linić nije uspio stati na kraj pune četiri godine, koliko je bio potpredsjednik vlade.

Ostoja je tužio državu da mu je u procesu kuponske privatizacije dala loše dionice te je zatražio da ih zamijeni dobrima. Tu je negdje nastao i njegov razlaz s javnošću, koja smatra da traži kruha povrh pogače jer se pokazalo da kuponska privatizacija nije postigla glavni cilj  odštetu ratnim stradalnicima  već je spretnicima poput Ostoje i grofa Eltza Vukovarskog pomogla da se obogate.

Prošloga je tjedna Arbitražni sud HGK presudio u korist Ostojinih fondova, što će mu donijeti Liburnia Riviera hotele ili možda neku drugu robu jer se šuška da je na pomolu nova nagodba koja će Ostojine fondove "podebljati" za pola do jedne milijarde kuna, a vlasti skinuti s glave neugodan podsjetnik na još jednu privatizacijsku blamažu.

Pogledajte na vecernji.hr