Dobrovoljni mirovinski fondovi (DMF) od osnutka 2002. u Hrvatskoj dokazali su stabilnost uspjevši sačuvati imovinu članova i u krizi, a sada je pred njima nova stranica razvoja u koju bi se trebali snažnije uključiti i poslodavci. Glavni je to zaključak okruglog stola Poslovnog dnevnika i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) s predstavnicima svih društava za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima te Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva (RMOD).
Slaba financijska pismenost
Koliko je mirovinska štednja važna za svakoga, pokazali su podaci Dijane Bojčete Markoje, direktorice UMFO-a.
– Udio mlađeg stanovništva u stalnom je padu, a obol negativnim demografskim trendovima daje i snažno iseljavanje. DMF-ovi ovdje imaju izraženu ulogu jer bi trebali omogućiti bolju kvalitetu života u starosti.
Hrvatski dobrovoljni mirovinski sustav najrazvijeniji je u regiji, u šest fondova štedi 243.043 članova, a u 17 zatvorenih fondova još njih 28.575. Upravljaju imovinom od 3,7 milijardi kuna. Na godišnje uplate država dodaje 15% poticaja, ne više od 750 kuna. Članova fondova mlađih od 40 godina je 39%, a starijih od 50 godina 30%. Iz toga se vidi da se građani relativno kasno odlučuju za uplaćivanje dobrovoljne mirovinske štednje, razlog je i slaba financijska pismenost – smatra Eva Marinković Horvat (RMOD).
– Većina ne razmišlja o mirovini, ili počinje misliti u zrelijoj dobi – kaže Bojčeta Markoja, a Željko Bedenic (RMOD) dodaje da su oni koji ovako štede svjesni da im samo mirovina iz 1. stupa neće osigurati primjerenu egzistenciju. Dobrovoljna mirovinska štednja već daje efekte jer iz 3. stupa mirovinu prima 14.000 građana.
– Građani shvaćaju da je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći samo 40% – ističe Marta Meštrov iz Erste društva za upravljanje fondovima. Krajnji bi, stoga, rok za ulazak u dobrovoljnu mirovinsku štednju bile 30-e godine života. No, sudionici okruglog stola drže da bi takvu štednju trebali više prepoznati poslodavci, i zbog porezne olakšice.
– Velik dio njih spreman je za uplate, ali to moraju tražiti, odnosno htjeti i zaposlenici – misli Marinković Horvat. Prema iskustvima Allianz ZB-a, poslodavci koji štede za zaposlenike dolaze iz mikro i malih tvrtki, otkriva Vedran Lučić. Najčešće vlasnik tvrtke ugovori štednju za sebe, a kad spozna sve benefite, ugovara je i za radnike.
No, tvrtke se mogu odlučiti i za osnivanje zatvorenih dobrovoljnih fondova kojima upravlja jedno od društava, prema izboru tvrtke. Takvih je fondova u Hrvatskoj trenutačno 17, u najvećim kompanijama. – Porezni tretman takvih fondova povoljan je, a mogu se dogovoriti i beneficije i investicijske strategije primjerene zaposlenicima – poručuje Tomislav Kolec iz Croatia osiguranje mirovinskog društva.
Ulaganje u “opipljivo”
I država može pomoći, jer su u inozemstvu najveći zatvoreni mirovinski fondovi oni u kojima štede državni službenici. Uz to, država kao poslodavac može uvesti da mirovinska štednja postane i dijelom sustava nagrađivanja. Poruka je s okruglog stola i da će dobrovoljni fondovi morati širiti ulaganja s dionica i obveznica prema nekretninama i infrastrukturnim projektima, tj. u nešto “opipljivo” većini ljudi.
>> 'Produljenje dobi umirovljenja je udar na žene i direktna krađa 3 do 5 mirovina'
pa jedva da im crkavicu isplate svaki mjesec, kam još i to.