PRITISAK NA VLADU

Poslodavci pritišću Vladu: Htjeli bi lakše dijeliti otkaze

Foto: Pixsell
otkazi (1)
Foto: PIXSELL
otkazi (2)
Foto: Željko Hladika/PIXSELL
kosor
15.03.2010.
u 20:00
Poslodavci traže od premijerke Jadranke Kosor niz zahtjeva, a sindikati traže da se Vlada ne svrstava ni na jednu stranu. Najškakljiviji je dio o ukidanju plaćene pauze za topli obrok.
Pogledaj originalni članak

Premijerka Jadranka Kosor najavila je da kreće u nove izmjene Zakona o radu, kako bi poduzetnicima olakšala otvaranje radnih mjesta. Već sama ta najava sugerira da bi država mogla uvažiti neke od dugogodišnjih zahtjeva poslodavaca, no Ana Knežević, predsjednica SSSH, kaže da su sindikati izričito tražili da se Vlada ne smije svrstavati ni na jednu stranu. HUP je već prije dostavio niz zahtjeva za intervencije u 'radnički ustav', a najškakljiviji je ukidanje plaćene pauze za topli obrok. HUP smatra da radni tjedan u Hrvatskoj nije 40 već 37,5 sati zbog plaćene polusatne pauze, koju bi maknuli iz zakona. Od ostalih važnijih zahtjeva izdvaja se i prijedlog HUP-a da se tijekom otkaznog roka radnicima zabrani odlazak na bolovanje jer se time izbjegava prekid radnog odnosa.

Ne bježe od razgovora

– Poslodavci su naveli 17 razloga zbog kojih radnicima ne mogu dati otkaz te traže da se oni promijene. Dosad smo se sastali dva puta i iznijeli međusobne prijedloge za promjene – navodi Ana Knežević, koja kaže da sindikati ne bježe od razgovora o pauzi, ali uz uvjet da se otvori pitanje trajanja radnog tjedna. Sindikati uzvraćaju HUP-u da neplaćenu pauzu imaju države u kojima je radni tjedan bitno kraći od hrvatskoga.

Poslodavci predlažu da se iznos otpremnina i duljina otkaznog roka uklone iz zakona i reguliraju kolektivnim ugovorima, što zapravo znači da bi velik dio privatnog sektora bio oslobođen obveze plaćanja otpremnina i davanja otkaznog roka. Ako bi se ta prava zadržala u zakonu, prijedlog je da se pravo na otpremninu stječe nakon četiri godine uzastopnog rada kod poslodavca, a ne nakon dvije kao sada. Jedna je od spornih tema i pitanje rada na određeno vrijeme, koja je osobito važna za sindikate. Njihov je prijedlog da se rad na određeno ograniči na jednu, odnosno najviše dvije godine te da se za to vrijeme radniku mogu dati samo dva ugovora.

'Psihički oboljeli'

Sada je rad na određeno ograničen na tri godine, no Ana Knežević veli da je problem to što tvrtke produljuju ugovore mjesec po mjesec, pa radnici nemaju ni minimum sigurnosti.

– Ljudi psihički obolijevaju zbog toga – kaže sindikalistica.

Inače, 8 od 10 novozaposlenih radnika dobiva ugovor na određeno, a poslodavci tvrde da se to događa zbog toga što im je zakon vezao ruke i unio niz ograda kad su u pitanju otkazi stalno zaposlenim radnicima. Ako bi dobili mogućnost fleksibilnijeg otpuštanja, tvrtke bi se lakše odlučile i na zapošljavanje radnika. Inače, predsjednica Vlade rado bi sa sindikatima i poslodavcima postigla socijalni pakt te je zasad bliže paktu s HUP-om. U Uredu za socijalno partnerstvo doznajemo da bi idući sastanak o promjeni Zakona o radu trebao biti u travnju, kada će obje strane iznijeti svoje inicijative i prijedloge.

ZAHTJEVI POSLODAVACA I SINDIKATA VLADI:

1. HUP traži isključivanje pauze za topli obrok iz radnog vremena

2. Poslodavci traže da se ukine mogućnost bolovanja na otkaznom roku

3. pravo na isplatu otpremnine vezati uz najmanje 4 godine staža

4. sindikati bi rad na određeno ograničili na jednu, odnosno dvije godine

5. sindikati bi pravo na štrajk zbog neisplate plaća odmah kad se prekrši ugovoreni rok

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 118

MA
maklin
11:52 16.03.2010.

Kako taj Hrvatski narod ne razumije da HDZ uništava Hrvatsku, pljačkom i organiziranom korupcijom. Jesmo jadan narod, stvarno odavde treba bježat u druge zemlje pa neka se drugi bave ovom korupcijskoj državi zvanoj HDZ.

PO
Povratnik
17:11 16.03.2010.

Vidim, tema je zapalila strasti. I mnogi se zazivaju prošla vremena. Na žalost, prošla vremena se neće vratiti. I to ne zato jer su prošla. Nego zato jer je stvarnost pokazala da prošli sustav jednostvno nije mogao opstati. Da je mogao opstati - opstao bi. To je (nažalost) činjenica, što got mi mislili o tome. Netko će reći - da, ali nam je tada bilo bolje. Pa jest, mnogima je bilo bolje. Ali nekako se zaboravlja: razdoblje \"stabilizacije\", \"par nepar\", višestruke hiperinflacije, pa nekoliko denominacija ondašnjeg dinara, pa nestašice, pa emigracije 1/6 -1/4 radnog stanovništva u zemlje \"trulog kapitalizma\", pa državna krađa silinih ušteđevina putem inflacije, pa blokada devizinh računa, pa zavist koju smo osjećali prema onima koji preko \"grane\" nešto imaju, kao i prema našim \"gastićima\" koji su sa mercedesima dolazili u YU, dok je većina nas imala Fićeke i Jugače, Zastave i kojekakve Kragujevačke poluproizvode. Zaboravljamo nevjerojatne namete koje smo trebali platiti za bilo što iz uvoza (dokaz za to je da smo svi hrlili u Trst i Graz, čak i po takve banalnosti kao što su limuni, kava i riža...) Obično pamtimo samo lijepe stvari. Redovnu plaću. Nemogućnost dobivanja otkaza, Nemogućnost propasti poduzeća (\"Socijalistički giganti\", tako ih je zvala ondašnja propagandna mašinetrija), dugačke odmore , radnička odmarališta, sasvim plaćeno školovanje i zdravstveno, jeftine kredite i vikendice. Gastarbajteri su se križali kada su čuli za takve naše priviliegije. Danas nekako nekima sviće da sve privilegije i lijepe stvari imaju svoju cijenu. Da netko treba platiti lijepe stvari .. A te lijepe stvari su tada bile ipak moguće jer je tadašnja YU, zbog balansiranja između zapadnog i istočnog bloka dobila silne miljarde, što kredita, što bespovratne pomoći. Stariji od nas se sjećaju UNRINIH paketa pomoći, i USA lokomotiva \"Kennedy\", kao onoga što je svakodnevni čovjek mogao vidjeti kao dokaz pomoći. A silne milijarde dolara koje je YU dobivala mali čovjek nije vidio - ali ih je koristio u obliku svih onih jeftinih kredita, vikendica, godišnjih odmora i ostalih ljepota. A sa tuđim novcem je vrlo lako igrati se blagostanja. Čim je prijetnja istočnog bloka prestala biti ozbiljna, Zapad je prestao puniti rijeke novca koje su se slivale u tadašnju YU - i eto nevolje. Da je sustav valjao - ne bi propao. A da je imalo valjao - ne bi se raspao u krvavom ratu. Teško je to pobiti, jer se to stvarno dogodilo.

OB
-obrisani-
01:27 16.03.2010.

tako je sydaus, objasni to ovom televizoru, ali polakše. malo sporije kopča.