Predavanja zanimljiva, ali bez konkretnih rezultata

Prije nekoliko dana bili smo svjedoci gostovanja bivšega američkog predsjednika Billa Clintona u Ljubljani, gdje je na poziv predsjednika uprave Diners Cluba Slovenija i predsjednika Američke gospodarske komore u Sloveniji održao predavanje o suočavanju s krizom i preuzimanju odgovornosti za čovječanstvo, globalnom zagrijavanju i sposobnosti opraštanja.

Tom se prilikom Clinton poslužio i primjerom hrvatsko-slovenskog spora kako bi prema svojem mišljenju izrazio nevažnost pitanja granice danas, ako nam globalno zagrijavanje i klimatske promjene za pedesetak godina granicu poplave.

U svom je izlaganju bivši američki predsjednik istaknuo važnost načela međuovisnosti, a sam termin upotrebljava radije nego termin globalizacija, te naglasio odgovornost i međusobnu ovisnost svih u ovom trenutku, i u pogledu prava, i u pogledu odgovornosti.

Dotaknuo se Clinton i recesije i na pitanje može li se govoriti o kraju recesije odgovorio je višeznačno: da, ako se ravnamo prema ekonomskoj teoriji budući da je u zadnja dva tromjesečja ponovno zabilježen gospodarski rast; ne, s obzirom da se ljudi koji su izgubili posao, prihode ili stanove još tako ne osjećaju; odnosno, možda, jer su se u povijesti u nekoliko navrata u trenucima recesije dogodili poneki obrati u suprotnom smjeru, koji su bili kratkog daha.

S druge strane postavlja se pitanje koji je cilj ovakvih predavanja. Pozitivno je u svakom slučaju što bivši svjetski lideri poput Clintona prenose svoja iskustva i zalažu se generalno za borbu protiv globalnog zagrijavanja, onečišćenja i klimatskih promjena, iako je u slučaju SAD-a to pomalo licemjerno s obzirom da su upravo oni najveći svjetski onečišćivač. No, koliko ta predavanja sama po sebi imaju koristi u praksi, teško je reći. Ostaje dojam kako se nakon ovakvih gostovanja neće puno toga značajnije promijeniti, barem ne dok same države poput SAD-a, Kine ili Indije same svojim primjerom ne pokažu kako su im okoliš i budućnost važniji od profita.