Promjene kojima mora težiti svaki menadžer trebale bi biti svakodnevica, a nikako ne nešto što će ga iznenaditi. Kriza je, međutim, pokazala svoje i mnoge je čelnike kompanija upravo ona natjerala da posegnu za promjenama. No, ad hoc rješenja ne mogu donijeti dobre rezultate.
A upravo se to događa u velikom broju domaćih tvrtki, pa se potrebne promjene često rješavaju na najlakši mogući način – otkazima. Za provedbu svake promjene u djelo potrebno je dulje vrijeme tijekom kojega se gradi povjerenje sa zaposlenicima, angažira ih se kroz čestu komunikaciju te se stvara tim koji će zajednički raditi na ciljevima.
Naravno, u promjene se ne smije ići samo zbog želje za zaradom, nego i zbog ciljeva koji će zadovoljiti sve. Povjerenje je vrlo bitno, jer zaposlenici promjene ne prihvaćaju olako, prije svega zbog straha od otkaza ili pak nemogućnosti usvajanja novih znanja, vještina ili tehnologija. Možda je to specifičnije za našu sredinu u kojoj su radnici godinama bili dobro zaštićeni. Manjim i srednjim tvrtkama takvo je što sigurno lakše provesti, no međunarodnim korporacijama treba sigurno više resursa.