Proizvodnja biodizela neisplativa

U Hrvatskoj zasad postoji samo jedan pogon za proizvodnju biodizela, tvrtke Modibit u novoizgrađenoj tvornici u Ozlju, kapaciteta 30 tisuća tona. Vlasnik pogona Vlado Rožić kaže da će biodizel izvoziti u Austriju i Italiju.

Naime, hrvatska Vlada, koja je zacrtala da će do 2010. koristiti čak 5,75 posto biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva, još uvijek nije donijela podzakonske akte kojima se definira stavljanje u promet biodizela.  U zadnje vrijeme, ipak, biodizel se spominje kao gorivo koje pokrenuti domaći agrar.
Danas ima mnogo pojedinaca koji žele proizvoditi biodizel, od Vukovara, Čepina, Ozlja, Varaždina i Slavonskog Broda, a da je gotovo nepoznata količina ulja s kojom se može računati.
Mr. sci. Josip Kuftinec, kemičar koji se prošle tri godine bavi razvojem kemijskih tehnologija za proizvodnju biodizela iz ulja i masti kaže kako se trenutačno proizvodnja uljane repice uopće ne isplati jer je razlika uloženog i dobivenog, uz državni poticaj, svega 1710 kuna po hektaru što je malo, te poljoprivredniku ne pruža nikakvu ekonomsku sigurnost.

Šest godina za studiju
Naime, Vlada RH-a osnovala je radnu grupu za biodizel još 2000. godine.
Prošlo je gotovo šest godina, a rezultat toga je jedna studija (čiji je sažetak dostupan javnosti) iz koje se može zaključiti  da su nositelji proizvodnje biodizela poljoprivredna gospodarstva (poduzeća) koja su kooperacijskim odnosima s proizvođačima uljane repice. Plaćanje sirovina vrši se razmjenom dobara (ti meni uljanu repicu, ja tebi biodizel i sačmu).

Iz te studije je vidljivo da je za potrebe našeg poljoprivrednoga gospodarstva potrebno oko 225.000 tona biodizela (dizela). Dobit po hektaru proizvedene uljane repice je oko 1710 kn, a cijena proizvedenog biodizela kreće se od 6,5 do 7,5 kuna po litri.
 Da bi cijeli posao postao profitabilan prvo je potrebno selekcionirati kvalitetnu uljanu repicu koja će neovisno o klimatskim uvjetima dati otprilike 2,9 do 3,5 tona sjemena po hektaru, odnosno 1,1 tonu ulja  pojašnjava Kuftinec, te ističe kako je za početak potrebno izgraditi dvije tvornice godišnjega kapaciteta 60.000  80.000 tona po tvornici.

To iziskuje vrlo brze i prave odluke za organizaciju proizvodnje uljane repice u okviru seljačkih udruga (postoje dvije), naravno uz pomoć Vlade i uz korištenje razvojnih fondova EU.

Rokovi sve bliži
Mišljenja sam da proizvodnju biodizela treba prepustiti samostalnim organizacijama, kaže Kuftinec. Potrebnu sirovinu ugovarat će preko poljoprivrednih organizacija koje će organizirati proizvodnju i/ili otkup sjemena uljane repice i u suradnji s uljarama proizvesti potrebnu količinu ulja.
Bilo bi mnogo svrsishodnije, smatra, "skupiti sve glave na kup" i pokušati organizirati proizvodnju biodizela za potrebe naše zemlje jer već do 2010. Hrvatska mora prema zahtjevima EU umiješati 5 posto biodizela u dizel.
Razlog za ovakvo mišljenje je podatak da su unazad par godina površine zasijane s uljanom repicom sve manje.