Žetva pšenice u punom je jeku, a iako će prinos ove godine biti 750 do 800 tisuća tona, što je dvostruko više od domaćih potreba, s viškovima te najvažnije krušarice, ni ove godine vjerojatno neće biti problema.
Pšenica je, uz kukuruz, već godinama jedan od top 10 izvoznih poljoprivrednih proizvoda, koji je lanjsku vanjskotrgovinsku bilancu Hrvatske podebljao za 60 milijuna eura, a nakon što je izvezemo, u Hrvatsku će nam se poput bumeranga vratiti stočna hrana, brašno i mlinsko-pekarski proizvodi kojima će netko drugi dati dodanu vrijednost i na njima puno više zaraditi. Primjerice, samo smo kruha, peciva i kolača lani uvezli za 169,3 milijuna eura, u prva tri mjeseca 2020. za 40,1 milijun eura.
No računica s poljoprivrednim proizvodima najnižih cijena poput žitarica, s najmanje dodane vrijednosti, uloženog rada i znanja, nije začudna, analiza je stručnjaka Smartera. Ratari na pšenici neće puno zaraditi, ali su s tom poticanom proizvodnjom izbjegli i veće rizike koje prate ulaganja u neke druge osjetljivije poljoprivredne kategorije. Primjerice, u domaću proizvodnju povrća koja je u koronakrizi odjednom dobila na cijeni.
Zalihe vina za tri godine
– Apeliramo na hrvatske potrošače, otkupljivače i trgovce da pomognu proizvođačima povrća kupnjom domaće robe jer su zbog koronakrize upali u nezavidnu situaciju – priopćili su ovih dana iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK). Povrćari su proljetos digli proizvodnju, a iako vlastitim povrćem ne pokrivamo ni 65% potreba, u trenutku kada ono dolazi na tržište proizvođači ga nemaju kome prodati jer im otkupljivači nude otkupne cijene niže od proizvođačkih.
Izostao je turizam kao jedan od bitnih kanala prodaje, a nastavljen je rast uvoza i plasman jeftinog povrća i tržišnih viškova s EU i tržišta regije u trgovačkim lancima, kazali su iz HPK. A ne ide ni vinarima koji grcaju u 68 milijuna litara neprodanih zalihavina, najviše od 2009. Smanjena potrošnja, jalova sezona, dodatne uvozne carine u SAD-u kao glavnom tržištu EU te pandemija znatno su destabilizirali tržište. Prema podacima HGK, trenutačno je problematičan plasman 50 do 60% zaliha vina, a za prvih šest mjeseci očekuje se pad prodaje i do 80%.
Kako bi se pomoglo vinarskom sektoru, ovih su dana objavljeni natječaji za mjere destilacije vina u kriznim slučajevima, kao i potpore za krizno skladištenje vina, dok je Ministarstvo poljoprivrede s HBOR-om dogovorilo kreditne linije za vinare i vinogradare uz kamatnu stopu od 0,5% i bez naknade. Iz bračkih Jako vina nadaju se kako će im nove mjere pomoći, no još je puno nepoznanica, posebice oko skladištenja koje se ne priznaje u boci. Bude li se vino moglo skladištiti samo u tanku, gdje će s novom berbom koja će biti slična lanjskoj, možda i bolja, pita Ivica Kovačević iz Jako vina. Pitanje je i kako će ih se tretirati, kao malu vinariju ili povezanodruštvo velike hotelijerske kuće, koja je u još većim problemima, da bi ostvarili sredstva HBOR-a, tako da strahuju da će u novu sezonu ući s 50-60% vina koje bi se u normalnoj situaciji prodalo kroz turističku sezonu.
– Bojim se da ćemo se s neprodanim zalihama mučiti najmanje 2-3 godine. Potpora od pet kuna po litri za destilaciju premala je zna li se da je naša proizvodnja skupa i mi kilogram grožđa plaćamo 8 kuna. U mjeru je trebalo uključiti ranije punjenje vina i financirati bocu i čep – kaže Kovačević, ističući kako su mjere brzopotezne i nije se slušala struka. Iz Ministarstva poljoprivrede ovih se dana hvale kako je izvanredna mjera pomoći od devet milijuna kuna proizvođačima tovne junadi, tovnih svinja i janjadi za klanje koji su imali problemima s viškovima zbog epidemije COVID-19 uspješno provedena. U klaonicama je, kažu, zbrinuto 4064 grla tovnih goveda, 10.680 tovnih svinja i 2273 grla janjadi. No Darko Celovec, predsjednik udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef, tvrdi kako je s tom mjerom junadi drastično pala cijena u otkupu.
Od pet kupaca ostao jedan
S obzirom na to da su konkurentske zemlje poput Slovenije u jeku korone svoje stočare subvencionirale s po 100 eura po grlu te su spustili cijenu, od pet libanonskih kupaca tovljačima iz Baby Beefa ostao je samo jedan. Srećom pa se talijansko tržište vratilo na stare brojke. No pravi problem tek dolazi – na klanje prispijeva gotovo 80.000 tovne junadi, 70% ukupne proizvodnje Baby Beefa, ciljano tovljene za drugu polovicu godine, a kako je uvoz i dalje preveliki, a turističke potražnje gotovo nema, boje se da kod kuće neće prodati ništa.
– Interventne mjere kojima se tek privremeno gase požari nisu rješenje. Treba preventivno reagirati s po 100 eura za svako prodano grlo, kako bismo i mi spustili cijene na nivo susjednih zemalja – rekao je Celovec.
Što bi sa silosom punog pšenice? Nestala. Pored ljudi i portira nestala pšenica iz silosa.