Školovanje u javnim srednjim školama je besplatno, u privatnima se plaća, no unatoč tome, jedan dio učenika i njihovih roditelja odlučuje se platiti školarinu od nekoliko tisuća eura kako bi im dijete išlo u školu u koju žele. Razloga za izbor privatne škole ima mnogo, a kako kaže Frana Grbić, majka Emanuela Bogdanića, učenika 3. razreda Privatne klasične gimnazije u Zagrebu, jedan od važnijih je što se tu program i organizacija nastave prilagođava učeniku. Izborom Privatne klasične gimnazije, koju mu je preporučila majka, zadovoljan je i Emanuel.
Drugačiji odnosi
Pohađao je osnovnu školu Pantovčak, bio je odličan učenik, a petice je nastavio nizati i u srednjoj školi. - U mojoj školi odnosi su drugačiji od onih u državnim školama, sudeći po onome što mi pričaju prijatelji iz tih škola. Škola je mala, ima oko 170 đaka, u razredu nas ima dvadesetak. Atmosfera u školi je prijateljska i poticajna. Svi učenici brzo se upoznaju i svakodnevno druže, svi se odnosi razvijaju dublje, kako među učenicima, tako i među učenicima i profesorima. U školi smo od 9 do 16.25, ali u tom vremenu imamo i sate učenja i konzultacija, tako da manje radimo kod kuće – priča Emanuel. Posebno mu je važno, kao i svim njegovim kolegama, da se s pitanjima i problemima uvijek može obratiti profesorima i ravnatelju. - Puno putujemo i zajedno radimo na raznim projektima izvan nastave – dodaje Emanuel, koji je nakon našeg razgovora putovao u Rim na “Nastavu na putu” koja se organizira dva puta tijekom školske godine.
Razlika u kvaliteti
- Privatnu klasičnu gimnaziju savjetovala sam sinu jer sam i ja s radošću bila ‘klasičar’, dugo poznajem profesora Šešelja i jako cijenim njegov rad. Školu pratim već godinama preko djece svojih prijatelja koji su je pohađali ili završili ranijih godina i o njoj govorili s oduševljenjem. Školarina je 33.000 kn jer se škola u potpunosti sama financira. Mislim da ima dosta roditelja kojima to nikako nije zanemariv iznos, ali pronalaze razne načine da osiguraju djeci kvalitetno školovanje u koje vjeruju - kaže Frana Grbić. Dodaje da nekim učenicima dodjeljuju i stipendije. - Bilo bi, naravno, divno kad bi takva kvaliteta učenja bila dostupnija svima. Svakako bih istaknula da djeca vole ići u školu, čak i ako nisu najbolji đaci, a mislim da je to danas rijetkost. Bliskošću i neposrednošću s učenicima profesori bolje upoznaju djecu i njihove potrebe - ističe Frana. Učenici uglavnom postižu odlične rezultate na maturi i uspješno se upisuju na različite studije. - Nastava im je drugačije organizirana pa omogućuje dosta individualnog rada, nastavu u malim skupinama, što je posebno važno za strane jezike. Imaju i dodatnu nastavu iz nekih predmeta ‘za one koji žele više’, tjedne otvorene nastave i nastavu na putovanjima te intenzivne pripreme za maturu. Potiče se stalna suradnja
s roditeljima na raznim projektima i aktivnostima koje obogaćuju standardnu nastavu - priča Frana. Budući da je njezina starija kći pohađala javnu gimnaziju, zna prednosti i nedostatke javnih i privatnih škola. No, ne želi ih uspoređivati. - Mogla bih napisati traktate, ali, zapravo ih je nemoguće uspoređivati. I u javnim školama ima mnogo kvalitetnih profesora, ali u postojećem sustavu ne mogu dati sve od sebe. To je najveći nedostatak javnog obrazovanja. Ne mogu se prilagođavati programi, način i organizacija rada djeci - ističe Frana Grbić.