Vlada pred odlukom o posrnulom brodogradilištu: Može li lex Agrokor spasiti Uljanik

Ovaj tjedan prijeloman je za rasplet slučaja Uljanik. Upravi pulske grupacije ostaje tek nekoliko dana da pronađe najmanje 50 milijuna kuna za neisplaćene plaće kako zbog najavljenog štrajka ne bi potpuno stala proizvodnja u njezina dva brodogradilišta koja je zbog nelikvidnosti ionako smanjena.

Tim neopterećen prošlošću

Budući da na vidiku nema isporuke novog završenog broda, Uljanik treba naći još najmanje toliko novca jer ga na računima nema ni za sljedeću plaću, kao ni za plaćanje materijala i opreme dobavljačima te kooperantima. Na ruku im ne ide ni razvoj događaja s programom restrukturiranja koji je uprava prije mjesec dana dovršila i upućen je u Bruxelles, no još se ne razmatra. Stižu ovrhe, a ni strateški partner nema snage priskočiti. Stečaj je, ukratko, sve izgledniji scenarij. Je li moguće neko rješenje, poput onoga koje je primijenjeno na koncernu Agrokor?

Razvoj situacije u Uljaniku Marka Delića, stručnjaka na području investicijskog bankarstva i partnera u kući Altera savjetovanje koja je angažirana i u procesu što je uslijedio nakon donošenja lex Agrokor, “neodoljivo podsjeća” na situaciju u kojoj se Agrokor nalazio početkom 2017.

– Danas je i u Uljaniku, kao i prije godinu dana u Agrokoru, nužno osigurati kapital za nastavak poslovanja. Kod Agrokora su se analizirale razne mogućnosti izvora financiranja koje su u tom trenutku bile raspoložive, no s jasnom odlukom da država neće izravno sudjelovati u spašavanju privatnog poduzeća – ističe Delić, ocjenjujući da je unatoč tome ispravno procijenjeno kako bi stečaj izazvao nesagledive posljedice po hrvatsko gospodarstvo. Institucionalnim okvirom pokrenut je program restrukturiranja koji provodi novi stručni tim neopterećen prošlošću, s jasnim ciljevima i rokovima, a što, ocjenjuje Delić, očigledno danas kod Uljanika nedostaje. Posebno važnim u tom kontekstu izdvaja i nužno odvajanje prošlosti, pogotovo obveza, od održivog budućeg poslovanja da bi se osigurao kontinuitet proizvodnje te kako zdravi dio poslovanja ne bi stradao.

– Samo takav pristup omogućuje izradu detaljnog i objektivnog poslovnog plana kao osnove za odluku o budućem poslovanju tvrtke. Bez toga se svaka „sanacija“ pretvara u puko bacanje novca u bunar – rezimira Delić načela na kojima su započeti procesi u Agrokoru. Pregovori koji su u startu vođeni s bankama o nastavku kreditiranja Agrokora pokazali su se neuspješnima te je bilo nužno pronaći alternativu. Primjena super senior kredita bila je jedina opcija koja je, premda je to na Zapadu uobičajen model, novina za Hrvatsku. Ta opcija pogodna je u situacijama kada tvrtke zbog problema u poslovanju i nedostatka povjerenja investitora ne mogu doći do izvora financiranja.

Delić navodi kako se prednosti ponajprije ogledaju u jasnom razgraničavanju rizika za vjerovnike koji će kroz takav senior dug osigurati najniži rizik i najveći prioritet otplate, čime se omogućuje financiranje ondje gdje to inače ne bi bilo moguće. Super senior kredit omogućuje financiranje tamo gdje je ono najpotrebnije – financiranje zdravog poslovanja, a ne samo krpanje „rupa“. Dakle, početne pozicije Agrokora i Uljanika se poklapaju, s tim da, za razliku od početka 2017., danas postoje regulatorne podloge, ali i praksa financijskih institucija za kvalitetno rješavanje pitanja likvidnosti u tvrtkama od strateške važnosti za državu, ali i ostalih, napominje Delić, koje se nalaze u poteškoćama i imaju odlučnost i ideju za očuvanjem i nastavkom poslovanja uz operativno i financijsko restrukturiranje. No, dodaje, ideju i viziju potrebno je jasno artikulirati i prodati; u ovom slučaju bankama koje mogu osigurati potrebna sredstva.

Ministri šute

Činjenica da Uljanik nije posve u propisanim okvirima tvrtki koje mogu biti obuhvaćene tim zakonom (5000 zaposlenih i 7,5 milijardi kuna nepodmirenih obveza) ne bi trebala biti prepreka za primjenu ovog modela jer Vlada to pitanje može riješiti uredbom. No razmatra li se uopće takva mogućnost za Uljanik, od resornih ministara zasad nema komentara. Prema neslužbenim izvorima, o tome se ne razgovara i zapravo se smatra da je sada kasno za takav plan. Na tome se, kaže jedan naš sugovornik, trebalo raditi prije nego što se posegnulo za sanacijskim kreditom i dostavilo program restrukturiranja Europskoj komisiji.

Ona će sada razmatrati dostavljeni program za tu potporu, a eventualno traženje novog modela umjesto predloženog podrazumijeva da Uljanik mora odmah vratiti sanacijskih 96 milijuna eura, ali i da se država izlaže riziku da je EU prozove zbog nedopuštenih državnih potpora. U takvoj poziciji država se nije nalazila u procesu vođenom u Agrokoru, u kojem, uostalom, nije bila izložena potraživanjima i jamstvima niti se odlučila financijski spašavati posrnulo privatno poduzeće.