Svašta se još može dogoditi, komentira jedan poznavatelj prilika u zemlji završnicu neproglašenih izbora za guvernera središnje banke. Sadašnji guverner Željko Rohatinski kazao je prošli tjedan da je još u siječnju rekao Zoranu Milanoviću da je spreman ostati na mjestu guvernera ako Vlada ocijeni da mogu uspješno surađivati. Veći dio financijske javnosti to je pitanje smatrao riješenim. Jučer nam, međutim, u Vladi nisu željeli potvrditi informaciju o dogovoru s Rohatinskim. O toj temi, kažu, nemaju komentara.
Nema puno vremena
Velika je to promjena u odnosu na dosadašnje neslužbene izjave koje su dolazile iz Banskih dvora, a potvrđivale siječanjski kompromis između Milanovića i Rohatinskog na način da Rohatinski dobije treći mandat, ali uz dogovor da se nakon godinu ili dvije džentlmenski povuče i mjesto guvernera prepusti svom sadašnjem zamjeniku Borisu Vujčiću. Sam Rohatinski suzdržava se od razgovora o ranijem odlasku s mandata, diplomatski kaže da je "loptica na Vladinoj strani". Davanje mandata čovjeku za kojega se unaprijed zna da bi se povukao za godinu ili dvije nije uobičajeno, a ni mudro jer slabi njegovu javnu poziciju, ali i poziciju institucije na čijem se čelu nalazi. Je li takav stav isprovocirao Milanovića da Rohatinskog stavi na led? On sam u siječnju i na početku mandata nije imao puno izbora već prihvatiti ruku koju mu je ponudio guverner.
Guverner mora biti imenovan do 12. srpnja, za nepuna dva mjeseca, tako da Vlada, s obzirom na to da imenovanje mora proći i saborsku proceduru, nema vremena za odugovlačenje. Je li jučerašnja reakcija iz Vlade taktički potez ili najava ozbiljnog razlaza, ostaje da se vidi. Odbije li Milanović guvernera koji uživa veliki ugled u domaćim i stranim financijskim krugovima, riskira da se nađe na udaru kritika, čak i ako bi ga naslijedio čovjek za kojega se vjeruje da bi jednako pažljivo čuvao tečaj i devizne rezerve. Prihvati li ga, to svakako ne može biti uvjetovano ranijim odlaskom jer to nije pozicija na kojoj se rade takvi kompromisi. HNB je uvijek igrao ključnu ulogu u ekonomskoj politici zemlje, a idućih bi godina ta pozicija mogla biti još značajnija jer će se 2014. udvostručiti otplate javnog duga. Umjesto 1,5, Hrvatska će svake godine morati plasirati najmanje 3 milijarde eura obveznica da bi pokrila obveze. Ne uspiju li se zadužiti u inozemstvu, dio tog kapitala mogao bi se naći i kod kuće jer je poznato da će HNB smanjivati bankarske pričuve kako bi se uklopio u zadane standarde. Idućih bi godina HNB tako u domaći financijski sustav trebao pustiti 30-ak milijardi kuna pa je pitanje gdje će završiti taj novac.
Nema tiskanja novca
Poslovne će banke od sredine 2013. poslovati prema pravilima koja se pišu u Bruxellesu, a budući da su sve, osim HPB-a, u vlasništvu stranaca, međunarodne će institucije preuzeti i glavninu nadzora nad njihovim poslovanjem. Dok god Hrvatska ne napusti kunu i preuzme euro, HNB će zadržati kontrolu nad monetarnom politikom i tiskanjem kuna. Sadašnje vodstvo HNB-a, kako Rohatinski tako i Vujčić, odbija sve primjedbe na račun tečajne politike. Sve kad bi i htjeli, malo se tu sada može mijenjati jer su procesi konvergencije prejaki da bi se problemi u zemlji rješavali tiskanjem kuna.
Da, da drugovi ne trpe kritiku! Iako je i Europska komisija prognozirala pad od 1,2% za ovu godinu, a Rohatinski samo potvrdio, izgleda da ga je to koštalo! Kmeri su rekli da će rasti 0,8% i nema tu šta jedan guverner pričati, ima se samo složiti sa njihovim izračunima i planskom privredom!