Da i u Hrvatskoj postoje ljudi koji se bave razvojem vrhunske tehnologije uvjerili smo se ovih dana u razgovoru s timom IT tvrtke Romb Technologies, fokusirane na razvoj prilično revolucionarne tehnologije s globalnim potencijalom. Riječ je o razvoju autonomnih viličara, odnosno automatizacije vozila za prijevoz tereta „Sama ideja postoji već prilično dugo“, ističe Damjan Miklić, osnivač tvrtke. Diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a mobilnom robotikom se bavi od diplomskog rada. Zatim je upisao doktorski studij i zaposlio se na fakultetu u LARICS-u, Laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave upravljanja, što je prvi službeni laboratorij na FER-u. „Tamo smo kroz europske projekte dobili priliku surađivati s industrijom, s talijanskom tvrtkom koja se bavi automatizacijom skladišta. Kroz suradnju s njima uvidjeli smo da neke stvari koje se u znanosti smatraju najnovijim dostignućem uopće ne koriste u praksi, odnosno da industrija kaska nekih 10 do 15 godina za onim što se u znanosti može. To mi se učinilo kao potencijalna prilika”, objašnjava pokretač cijele priče, Damjan Miklić.
Još 2016. dobio sam svoj prvi projekt kroz PoC program (Program provjere inovativnog koncepta) HAMAG-BICRO-a i na tom projektu zaposlio sam kolegu s FER-a, Juraja Oršulića s kojim sam radio u LARICS-u i koji je sada suvlasnik tvrtke Romb Technologies. U okviru projekta razvijali smo tehnologiju autonomne navigacije. Drugim riječima, da bi se neko vozilo moglo autonomno gibati, mora znati gdje se nalazi, mora znati isplanirati putanju i mora moći tu putanju slijediti. Postoje još brojne nadogradnje, primjerice izbjegavanje prepreka i slično, no ovo su bile neke osnovne stvari”,
Romb Technologies je, naglašava naš sugovornik, zapravo spin-off LARICS-a i suvlasnici tvrtke su uz Damjana Miklića i Juraja Oršulića profesori s Fakulteta elektrotehnike i računarstva prof. Zdenko Kovačić i prof. Stjepan Bogdan, te Ivica Daganjac i Goran Vasiljević, a svi oni uključeni su u rad RomBa.
Učimo viličare da se samostalno snalaze u prostoru
„U praksi, vozilo postaje autonomno pomoću senzora. Postoje razne vrste senzora, a u navigaciji se najviše koriste kamere i laserski senzori, tzv. LiDARi. Mi najviše koristimo lidere LiDARe koji u osnovi mjere udaljenost do prepreke. Primjera radi, u najjednostavnijoj varijanti, 2D mjerenjem se dobije tlocrt, presjek prostora oko sebe. Na temelju toga, kako se vozilo giba, može slagati slike prostora i stvarati kartu prostora i onda se u toj karti prostora može precizno lokalizirati, odnosno ustanoviti gdje se točno nalazi, kaže Miklić.
Tu nastupa Ivan Buterin, također diplomirani inženjer FER-a. “Ja se u firmi pretežno bavim razvojem tehnologije izgradnje karte prostora po kojem se robot kreće i kada se ta karta izradi onda se senzorima određuje gdje se robot nalazi na toj karti. Roboti bi se trebali prilagođavati promjenama u skladištu. Jednom provedete robota po novom prostoru, primjerice skladištu, da i snimi okolinu, i tek nakon toga postaje autonoman i može se sam snalaziti u prostoru. Robot bi trebao imati sposobnost sam prepoznati manje izmjene, ugraditi ih u kartu prostora i nastaviti navigaciju”, objašnjava.
“Nakon što se u softver integrira karta, viličaru treba označiti gdje treba preuzeti paletu i gdje je treba spustiti. Zatim mu treba isplanirati putanju, a viličar mora slijediti tu putanju bez sudaranja s preprekama. Ono što je specifično za viličare u odnosu na autonomna vozila, zbog preuzimanja tereta moraju imati veliku preciznost, unutar pet milimetara, i to nam je predstavljalo popriličan izazov”, dodaje Damjan.
Razvoj autonomne robotike u industriji ima veliki komercijalni potencijal, postoji mnogo primjena u kojima bi se ova tehnologija mogla koristiti. No taj potencijal do sada nije realiziran jer još uvijek nedostaje komad tehnologije na kojemu mi sada radimo kako bi se autonomni viličari mogli koristiti u širem spektru situacija. Njihov poslovni model bazira se na B2B konceptu, što znači da je njihov softver namijenjen tvrtkama koji se bave proizvodnjom viličara.
„Za diplomski rad hakirao sam automobil“
„Naš glavni proizvod je softver. Već postoje viličari koji se proizvode s potrebnim hardverom i takvima nudimo samo softver. Ali radimo i na razvoju hardvera kojim bi se i običan viličar pretvorio u autonomnog viličara. Surađujemo s jednim proizvođačem viličara i njihovim zastupništvom u Hrvatskoj s kojom radimo na razvoju hardvera koji ćemo ugraditi na viličara. Pojedine komponente našeg sustava već prodajemo nekim tvrtkama, jedna je u Hong Kongu i jedna u Italiji, s time da se ova firma u Italiji System Logistics bavi automatizacijom skladišta. Naime, nakon doktorskog studija na FER-u upisao sam na postdoktorski studij u Italiji i tamo sam surađivao s tvrtkom System Logistics, koja nam je sada klijent“, objašnjava Miklić.
Tu je i Mirko Kokot koji je u Romb Technologies glavni čovjek za istraživanje i razvoj. „Kako izgleda moj radni dan? Piše se puno koda, čitam puno znanstvenih i stručnih članaka, istražujem što se još može unaprijediti i napraviti bolje ili preciznije“, priča. U tu svrhu, za usavršavanje svojeg inovativnog softvera i lansiranje na tržište, Romb Technologies dobili smo sredstva EU na natječaju Inovacije koji je Europski fond za regionalni razvoj dodjeljivao u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta i Hrvatskom agencijom za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO).
U razgovoru s najmlađim članom ovog genijalnog tima inovatora, saznajemo još neke zanimljive stvari. „Prije nekoliko dana imao sam promociju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, tek sam ovaj mjesec počeo raditi Romb Technologies. Zadužen sam za vođenje projekata, spajanje hardvera na viličar i specifikaciju komponenti, objasnio je Fran Košec. Već neko vrijeme pratim tehnologije kojima se firma bavi pa mogu uskočiti gdje treba“, kazao je. „Fran je za diplomski hakirao auto, a sada će hakirati viličare“, dodaje kolega Miklić.
Na molbu da ispriča nam ispriča nešto više o tom projektu, kazao je: „Želim prvo napomenuti da sam hakirao svoj vlastiti auto, ne preporučujem hakirati tuđe automobile, kroz smijeh priča Košec. „Koristeći nekoliko stotina računalnih modula uspio sam preko svojeg računala pristupiti svim podacima iz automobila. Primjerice, došao do podataka o brzini kretanja, brzini vrtnje motora i snazi koju motor isporučuje. Potom sam sve te podatke prebacio u cloud i obraditi dobivene podatke. Ujedno, uspio sam preuzeti kontrolu nad funkcijama u automobilu, pa sam sa svojeg računala mogao uključiti brisače, podizati i spuštati prozore i tako dalje. Nešto slično sad pokušavamo napraviti i na viličaru. Uzeti postojeći viličar, provjeriti koju opremu ima jer obično svaki viličar ima neki sustav komunikacije, uključiti se na taj sustav i preuzeti kontrolu“, objašnjava.
Sadržaj je nastao u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta