S ulaskom u EU uvozni će slatkiši pojesti domaće

Ulazak Hrvatske u EU briše zaštitne carine za konditorske proizvode koje sada iznose između 15 i 18 posto, što će naše proizvođače staviti u još nekonkurentniju poziciju. Naime, upravo na europske zemlje otpada čak 80 posto od ukupnoga godišnjeg uvoza konditorskih proizvoda na hrvatsko tržište. Brisanjem carina konditorski asortiman iz EU bit će cjenovno povoljniji nego onaj domaćih proizvođača pa se već procjenjuje da bi uvoz sa sadašnjih četrdesetak tisuća tona godišnje u kratkom roku mogao rasti 30 do 40 posto. Kako pripremiti strateški protuudar financijski i proizvodno znatno moćnijoj konkurenciji raspravljali su hrvatski konditori prošli tjedan i na svom tradicionalnom stručnom skupu, održanom 18. godinu zaredom.

Potpora države

Stipan Bilić, direktor poslovne grupacije Kondin, smatra da ima mjesta optimizmu ako se ispune dva ključna uvjeta. Konditori, ističe, moraju udružiti sve svoje potencijale za agresivniji tržišni nastup te napokon izboriti potporu države koju, za razliku od inozemne konkurencije, svih ovih godina nisu imali. Uspiju li u tome, mogu ne samo povećati vlastitu proizvodnju i prodaju već i ublažiti očekivani rast uvoza. Ova grupacija, podsjeća, jedna je od malobrojnih s pozitivnom vanjskotrgovinskom bilancom. Godišnje izveze za oko 120 milijuna dolara, a na uvoz za vlastite potrebe potroši oko 50 milijuna dolara.

Sve aktivnosti, kaže, mogu se provesti bez narušavanja europskih tržišnih pravila. Država normativnim aktima radi zaštite potrošača može i mora onemogućiti uvoz proizvoda čiji sadržaj ne odgovara podacima istaknutima na deklaracijama, a upravo takvog uvoza, ističe, danas imamo napretek. Druga je mjera da ni hrvatski proizvođači ni uvoznici u prodaju ne smiju stavljati proizvode kojima je proteklo više od jedne trećine roka trajanja. Trgovcima, navodi dalje, treba uvjetovati, a Vlada to može provesti, da višemjesečnom odgodom plaćanja ne diskriminiraju domaće konditore. Treba ih natjerati da robu u rokovima u kojima je plaćaju stranim dobavljačima plaćaju i domaćim konditorima.

Trgovci domaće konditore godinama ucjenjuju i opterećuju visokim davanjima, na marže i rabate otpada do 50 posto od maloprodajne cijene, dok strancima uzimaju između 25 i 30 posto. Treba, ističe Bilić, propisati i obvezu javne dostupnosti cjenovnih podataka koje trgovci moraju istaknuti na policama, što je nedavno uvela Slovenija. Može, navodi, reagirati i HNB, i to tako da uvoz optereti do iznosa razlike između utvrđene i stvarne vrijednosti kune. Ta razlika u cijeni kune, iznosi Bilić, očita je, primjerice, u mjenjačnicama na bečkom i zagrebačkom aerodromu. Konditori, smatra Bilić, trebaju razmisliti i o 'podjeli' asortimana jer svi ne mogu biti konkurentni u svim proizvodima. U nabavi sirovina profitirali bi da ujedine količine, a združeni istup važan je i kod izvoza. Konkretno, za zemlje CEFTA-e, gdje sada ostvaruju najveći izvoz, ulaskom u EU bit će uklopljeni u zajedničke kvote i carine, kojih sada za to tržište nemaju. Konditori bi morali razmotriti i model organiziranja proizvodnje u zemljama CEFTA-e, ne samo brendiranih proizvoda već i robnih marki.

Još nije kasno

U zajedničkom nastupu prema CEFTA-i mogu istodobno lokalnim proizvođačima ponuditi proizvodnju robnih marki u svojim pogonima i na taj način kompenzirati štetu koja će nastati uvođenjem carina između zone EU, u kojoj će i Hrvatska uskoro biti, i zemalja CEFTA-e, gdje sada imamo posebne sporazume s povoljnijim uvjetima trgovanja.

Za sve spomenute mjere još nije kasno, ocjenjuje Bilić, a njima je moguće ostvariti veće volumene proizvodnje u domaćoj konditorskoj industriji te veći izvoz.