Samo su Hrvati prepušteni lihvarskim kamatama

Oko 3000 građana svaki mjesec kuca na vrata banaka kako bi reprogramirali stare dugove i osigurali minimalne prihode za život. Pritisnute rastom nenaplaćenih kredita, sve su banke ponudile mogućnost reprogramiranja kredita, no pod uvjetima koji su daleko od povoljnih.

Koliko košta da košta

Klijentica PBZ-a (podaci poznati redakciji) s bankom je dogovorila reprogram čak 280.000 kn raznih kredita (minusa, kartičnih i nenamjenskih kredita), na što joj je banka zaračunala oko 10% nominalne kamatne stope, 1,5 posto naknade za obradu kredita te oko 8% osiguranja od nesposobnosti vraćanja kredita! Reprogram je dogovoren na 20 godina, a ona sama, kad je išla u banku, imala je samo jedan cilj: njezina plaća i troškovi života mogu podnijeti 2000 kuna mjesečne rate, a koliko će je to na kraju stajati manje je bitno.

U Zagrebačkoj banci slična priča drugog klijenta: efektivna kamatna stopa za 200.000 kn novog kredita kojim su se pokrili stari dugovi popela se na 13,87% – tek korak od zakonom dopuštenih 14 posto! Svojedobno su se takvi krediti davali samo po sumnjivim zadrugama i nudili u obavijestima na uličnim stupovima. Prema uvjetima pod kojima je kredit dan, klijent će na 200 tisuća kuna kredita, uzetog na deset godina, platiti čak 125.000 kamata. Mjesečna je rata oko 2700 kuna, a uz kamatu nominalno 10,5% i naknadu banci od 2%, visoka je stavka i trošak osiguranja kredita za slučaj bolesti ili otkaza. Da bi se dodatno osigurale od rizika, sve velike banke uvele su u ponudu i osiguranje kredita za koje osiguravatelji uzimaju 7-8% vrijednosti kredita, ovisno o iznosu i procjeni rizika. Na 200 tisuća kuna kredita naš je sugovornik platio 19.820 kuna naknade banci i osiguravatelju. Ta je polica poslužila kao zamjena za jamce, sudužnike, hipoteke.

Visoka je to cijena koju plaća najranjiviji dio stanovništva. HNB tvrdi da građani ne uspijevaju vratiti oko 7% kredita – oko 8 milijardi kuna – a reprogrami pod gotovo lihvarskim uvjetima jedino su što im se nudi. Koliko je dužnika na egzistencijalnom rubu, nije poznato. Splitska banka, koja drži oko 7% tržišta, jedina priznaje da mjesečno ima oko 200 zahtjeva za reprograme, dok druge banke govore tek o povećanom interesu.

Osobni bankrot

Na osnovi podatka iz Splitske banke i njihova tržišnog udjela, procijenili smo da reprograme svaki mjesec traži oko 3000 građana. Taj se broj uklapa i u opće trendove jer je unatrag godinu dana čak 82.000 radnika ostalo bez posla, što je i glavni razlog zbog kojega ljudi prestaju vraćati kredite.

Vlada je najavila da će donijeti zakon o osobnom bankrotu kako bi barem donekle zaštitila dužnike, no banke nisu sklone tom rješenju, nego su same ponudile zatvaranje starih kreditnih obveza novima. Bankari su se proteklih dana smilovali i prema dužnicima u švicarskim francima te im omogućuju povoljne konverzije i nešto niže kamate. Opće je uvjerenje da je sve to skupa premalo u odnosu na stanje u okruženju. Slovenija, primjerice, jamči za stambene kredite mladih, Srbija je uvela sufinanciranje kamata, Mađari žele prisiliti banke da devizne kredite pretvore u nacionalnu valutu, a Hrvatska je sve prepustila tržištu!