Svatko od vas treba dati 1200 kuna. To će biti početni kapital tvrtke koja će sudjelovati u privatizaciji Vupika na način da ćemo od novog vlasnika kombinata dobiti oko 7 posto dionica. Tu ideju prihvatilo je još 2007 godine više od 340 vukovarskih branitelja.
Samo jedan sastanak
Tvrtka je iste godine i osnovana, nazvana je Vukovarski branitelj d.o.o. i skupila je više od 400 tisuća kuna početnog kapitala.
Od tada je održan samo jedan sastanak na kojem su izabrani članovi peteročlane uprave tvrtke pa se ostali suvlasnici s pravom pitaju gdje je njihov novac i što je s dionicama koje je Agrokor 2010. godine, nakon što je kupio Vupik, prema dogovoru predao tvrtki.
Predsjednik Vukovarskih branitelja d.o.o. i jedan od petorice članova uprave Stipo Šeremet tvrdi kako ni jedna jedina kuna nije izgubljena. Štoviše, pohvalio se da je svaki od 340 branitelja koji su se registrirali kao suvlasnici tvrtke na Trgovačkom sudu u Osijeku danas bogatiji za više od 20 tisuća kuna. Jer imenovana uprava u kojoj je i Šeremet odlučila je od prikupljenih 400 tisuća kuna polovicu oročiti u banci, a igrali su se malo i brokera, pa je trećina novca uložena u dionice Dalekovoda, Končara, Zagrebačke banke i IGH. Ostatak nemalog iznosa od oko 70 tisuća kuna, prema Šeremetovim riječima, otišao je za zahvalnice Agrokoru, registraciju tvrtke i javnobilježničke poslove.
– Istina je da je dionicama u koje smo uložili novac danas vrijednost manja nego što je bila kada su one kupljene. Ali svi su suvlasnici na dobitku jer je vrijednost oročene imovine rasla, a iznosu treba dodati i dionice Vupika. Svaki suvlasnik dobio je oko 280 dionica, a vrijednost svake danas je oko 80 kuna – objašnjava Šeremet.
Zbog čega to ne znaju suvlasnici tvrtke i zbog čega se nakon dobivanja dionica nije sazvala skupština društva i suvlasnike obavijestilo o novoj situaciji? Šeremet tvrdi da je razlog za to registracija suvlasnika koja, kaže, još nije gotova.
– Svaki od 340 branitelja koji su 2007. godine dali 1200 kuna za osnivanje tvrtke morao je osobno doći na Trgovački sud u Osijeku i registrirati se kao suvlasnik. Ti suvlasnici raštrkani su doslovno po cijeloj državi i zbog toga taj postupak još traje – napominje Šeremet.
No, čim bude dovršen, a nada se da će to biti uskoro, sazvat će se, kaže, skupština društva na kojoj će se odlučiti – treba li tvrtku zatvoriti, a novac podijeliti na jednake dijelove svim suvlasnicima, ili se početi nečim baviti.
Otvaranje hostela
Više vjeruje u prvu opciju jer teško je, kaže, osmisliti neki posao kojim bi se svih 340 suvlasnika moglo baviti. Ideja je bilo raznih – od otvaranja hostela u Vukovaru do zadnje, pokretanje turističke agencije. No, nekako je uvjeren da će većina suvlasnika na kraju biti za zatvaranje tvrtke i podjelu novca.