Uputila se Seve preko oceana, a da se nije ni zapitala zanima li ona tamo ikoga. Onomad kad je imala konkurentan proizvod za kojeg su se doista otimali na sve četiri strane world wide weba, možda je i bilo neke šanse. Ovako... istina je da se radi o prosječnom proizvodu za kojeg nije posve jasno kako i u domaćim relacijama tako dugo preživljava. Kao i mnogi drugi, bez obzira nosili naljepnicu Izvorno hrvatsko ili ne.
Mnogo je bilo takvih koji su gradili kule od karata. Doduše, mnogo je više onih drugih, kojima na pamet ne pada da izvire iz vlastitog dvorišta. No, ima valjda, i nešto između. Treba učiti od naših najbližih zapadnih susjeda. Austrijancima danas ne padaju na pamet neke zapadne avanture, znaju da se tamo s rogatijima tući treba. Nije nemoguće, ali se baš i ne isplati. Mobilkom ne traži akvizicije u Njemačkoj ili Francuskoj, već u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Bugarskoj. To je prostor na kojem se može uspjeti. Tko uspije tu, kao da je uspio u Europi. E, sad će Seve, preko Sarajeva i Beograda, do Sofije.
Istraživanje Roland Bergera, o kojem govorimo na susjednoj stranici, govori o prevelikoj ovisnosti domaćih tvrtki o domaćem tržištu, što je posebno zabrinjavajuće kad se uzme u obzir veličina tog tržišta. Jasno je da ono ne može ponuditi nikakvo dugoročno utočište. Hrvatski menadžeri pak očito već uviđaju da je za njih već postaje sve teže ući na najbliža istočna tržišta, na kojima se odavna tuku Nijemci, Austrijanci, Talijani i Slovenci. Todorić je tu iznimka mimo svih pravila. Tako, prilično nerealno, u tom istraživanju hrvatski menedžeri za najpovoljnija tržišta za internacionalizaciju svog poslovanja navode Rusiju i Ukrajinu, zemlje u koje ulazak može biti jednako tako skup kao i pokušaj na zapadu. No, isto tako, hrvatski menadžeri, od svih u regiji, imaju najviša očekivanja od zapadnoevropskog tržišta, na kojima im je ozbiljniji ulazak moguć samo u teoriji i rijetko bez partnera. Što radi vlada? Pa možda i više nego što se u prosjeku trude sami poduzetnici. Nije istina da ništa nije napravljeno, kako bi se potaknulo izvoz, kao što se često govori. Kreditne linije i osiguranje od rizika preko HBOR-a napravile su ogroman posao, no to je sve kap u moru realnih potreba, i napredak je vidljiv samo nakon niza godina upornih ulaganja. Pitanje je samo gdje bismo bili da ni toga nije bilo.
I glavna ekonomistica EBRD-a za Hrvatsku ovih dana upozorava da su krediti kod nas i dalje dostupniji stanovništvu nego poduzećima. Banke i dalje nemaju nikakvog interesa financirati nekakvu poslovnu avanturu, bila ona istočna ili zapadna, osim za one najjače igrače, a vlada i narodna banka ništa ne čine da bi to promijenili. Umjesto da se uzaludno utječe na zaustavljanje zaduživanja banaka u inozemstvu, treba utjecati na strukturu tog zaduživanja.
A u HNB-u se očito ponovo nešto sprema, neko novo pooštravanje čim su bankari na konferenciji svoje udruge odaslali tako dramatična upozorenja. Hrvatskoj prijeti kreditni slom, čak je izgovorio prvi prvi čovjek jedne od najvećih banaka. Ako se nastavi ovakva politika kaznenih mjera Hrvatske narodne banke, vrijeme jeftinih kredita je odzvonilo, kažu bankari. Kao da se ti krediti stvarno tako jeftini i kao da se zabadava dijele. Tu priču smo već čuli. A naš odgovor je ponovo isti: da nam je vidjeti tu banki koja će prva podići kamate na svoje kredite!